Živa baština - časopis za filozofiju i gnozu br. 2.

Komentar Najname - uvodni stihovi Mesnevije

Mesnevija je mistički komentar duhovnih razina ljudske duše pisan vještom rukom iskusna salika koji je proputovao stazama duhovnog puta koji vodi Uzvišenom Bogu. Mesnevija slijedi svoj primarni uzor, časnu knjigu Božiju, Kur’an, a.š., na koji se ugleda i pokušava ga slijediti kako u stilu, tako i u sadržaju. Ona poput Kur’ana ima svoje vanjsko i skriveno značenje. Ona poput Kur’ana neke izvodi na pravi put, a druge odvodi u zabludu. Poput Kur’ana koji započinje sa surom Fatihom, koja je srž Kur’ana, ummul kitab, Mesnevija također započinje s uvodom, s prvih osamnaest stihova koje nazivamo Najnamom, koji su srž Mesnevije i sukus svog značenjskog smisla i sadržaja Mesnevije.

Priča o naju je jedna od najveličanstvenijih i najljepših alegorijskih priča u cjelokupnoj perzijskoj književnosti. Ona je opis stanja zaljubljenika u Uzvišenog Boga, onoga koji se oslobodio svoga jastva, sladostrašća i samoljublja i čije biće, uronulo u beskrajnu ljubav Božiju, tuguje u čežnji sa ponovnim susretom sa Voljenim. Hazreti Mevlana na najljepši mogući način, kroz alegorijsku priču o naju, pokušava pojasniti duhovna stanja salika na putu njegovu sjedinjenja s Voljenim. Ta priča je vanredno uspješan pokušaj eksplikacije teško pojmljivih apstraktnih značenja, stanja i istina i njihova pretakanja u jezik razumljiv svakom čovjeku. Najnama sa svojih osamnaest stihova, jedinih koje je Mevlana svojeručno zapisao, predstavlja suština i srž cijele Mesnevije.