Preuzeto iz knjige “Osnove islamske filozofije” (lekcija 58), Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar, 2013
Prethodno: Diobe kretanja
Obuhvata:
Uvod
Prostorno kretanje
Kretanje u položaju
Kvalitativno kretanje
Kretanje u kvantitetu
Uvod
Kretanje koje je prisno običnim ljudima jeste prostorno i položajno kretanje, poput translatornog kretanja Zemlje u kruženju oko Sunca i rotirajućem kretanju oko vlastite ose. Međutim, filozofi pojam kretanja proširuju kako bi uključili bilo koju vrstu postepene promjene uspostavivši dvije druge vrste kretanja: jedna je kvalitativno kretanje, poput postepene promjene u duševnim stanjima i kvalitetima te promjene u boji i obliku tijela, a druga je kvantitativno kretanje, poput postepenog rasta stabla i povećanja njegove količine. Kao rezultat toga kretanje je, prema kategorijama s kojima je u vezi a sve su to akcidentalne kategorije, podijeljeno u četiri skupine: prostorno kretanje, položajno kretanje, kvalitativno kretanje i kvantitativno kretanje. Stari filozofi nisu dopuštali kretanje u supstanci. Preneseno je samo nekoliko tvrdnji nekolicine starih grčkih filozofa koje mogu odgovarati kretanju u supstanci. Među islamskim filozofima Mulla Sadra razvio je taj stav i dao brojne razloge u potporu postojanja kretanja u supstanci. Od njegovog vremena među islamskim filozofima problem supstancijalnog kretanja postao je čuven. Ovdje će se prvo dati pregled četiri vrste akcidentalnog kretanja, a o supstancijalnom kretanju raspravljat će se neovisno.
Prostorno kretanje
Kao što je već rečeno, najosjetilnija vrsta kretanja jeste prostorno kretanje (harakat-e makānī), čiji je kanal prostor tijela, a filozofi su kategoriju gdje predstavili kao njeno rastojanje. Međutim, kao što je prije navedeno, kategorija gdje, kao ni druge relativne kategorije, nije ni vrsno niti rodovsko štastvo. Umjesto toga, ona je suodnosni i relativni pojam koji se apstrahira iz veze između stvari i njenog prostora. Sam prostor analitički je akcident tijela koji, također, nema opredmećeni uzor. Ustvari, prostor svake stvari dio je zapremine cijelog materijalnog kosmosa koja se razmatra zasebno, mada ne posjeduje samostalnu egzistenciju.
U svakom slučaju, kretanje u prostoru je ili voljno, kao kada se čovjek premješta s jednog mjesta na drugo svojom voljom, ili ne-voljno, poput prostornih kretanja neživih tijela. Ne-voljno kretanje se dalje dijeli na prirodno i prinudno kretanje jer je ili zahtijevano prirodom stvari, ili je pod utjecajem prinuđavajuće sile.
Voljno kretanje, koje je zasnovano na duši voljnog činitelja, ustvari je potčinjena radnja, koja se neće ni dogoditi bez posrednika iz duše, stoga duše životinje i čovjeka koriste prirodnog djelatnika kako bi pokrenule svoja ili druga tijela, tako da je priroda direktni i bliski činitelj voljnog kretanja.
S druge strane, prinudno kretanje, bilo da je zasnovano na prinuđavajućem (qāsir), kako mi tvrdimo, ili je zasnovano na prinuđenom (maqsūr), što ispravnim drži većina filozofa, u konačnosti je proizvedeno prirodom tijela. Odavde slijedi da je svako kretanje zasnovano na prirodi i zato se priroda predstavlja djelotvornim / aktivnim izvorištem (mabda’-je fā‘elī) za kretanja tijela. Drugim riječima, svako kretanje ima izvor svoje težnje koji je ili osobina prirode tijela ili se javlja posredstvom utjecaja druge prirode na njega.
Stari filozofi iznijeli su gledišta o izvoru težnji (mabda’-je majl) u krećućim tijelima, od kojih su neka navedena u 38. lekciji. Međutim, ova objašnjenja bila su bazirana na pretpostavkama ondašnjih prirodnih nauka koje nisu u saglasnosti sa savremenim naučnim teorijama. Ali, općenito se može reći da kretanje tijela ne izlazi iz sljedeća dva stanja: ili je zahtijevano prirodom krećućeg egzistenta – u slučaju čega se kretanje nastavlja dok ne naiđe na prepreku – ili bīt krećućeg egzistenta ne zahtijeva kretanje, ali se ono događa pod utjecajem stranog djelatnika. Ako ovaj strani djelatnik sam po sebi ne zahtijeva kretanje, mora postojati drugi djelatnik sve dok se ne dođe do materijalnog djelatnika koji po sebi zahtijeva kretanje. Ovaj djelatnik odgovara stvari koja se u modernoj fizici naziva energijom. Prenošenje energije na tijela uzrokuje njihovo kretanje. No, mora se primijetiti da valjanost ove saglasnosti ovisi o valjanosti odgovarajuće naučne teorije. Međutim, postojanje prirodnog djelatnika koji po sebi zahtijeva kretanje jeste filozofska teorija na koju ispravnost ili neispravnost naučnih teorija nema nikakvog utjecaja.
Položajno kretanje
Sve što je već rečeno o prostornom kretanju uglavnom vrijedi i za položajno kretanje (harakat-e wad‘ī). U osnovi položajno kretanje se može svesti na prostorno kretanje jer iako se mjesto / prostor cijeloga tijela pri kretanju u položaju ne mijenja, dijelovi krećuće stvari postepeno mijenjaju mjesto, tako da se, naprimjer, dio koji je bio desno kreće lijevo, ili se dio koji je bio iznad kreće kako bi bio ispod.
Rasprava o tome je li položaj stvarna kategorija slična je onoj o kategoriji gdje. Dioba položajnog kretanja na voljne i ne-voljne slična je diobi prostornog kretanja na ove vrste.
Ono što treba primijetiti jeste da filozofi kružno kretanje ne smatraju zahtjevom prirode, a po ovom pitanju moderna fizika kaže da kretanje koje nije pravolinijsko mora biti rezultantom nekoliko sila. Konačni sud o problemima ove vrste trebaju dati empirijske nauke.
Kvalitativno kretanje
Treća kategorija u kojoj je kretanje uspostavljeno jeste kategorija kvaliteta. Za kvalitativno kretanje, s obzirom na njegove vrste, mogu se razmotriti neke partikularnije podjele kao što su: kretanje u duševnim kvalitetima, kretanje u osjetilnim kvalitetima, kretanje u kvalitetima specifičnim za kvantitet i kretanje u pripravnosnom kvalitetu (kajf-e este‘dādī).
Međutim, najdefinitivnija ali i najsigurnija vrsta kvalitativnog kretanja je kretanje u duševnom kvalitetu jer se ono percipira nepogrešivim prisustvenim znanjem. Naprimjer, svako unutar sebe pronalazi privlačnost i ljubav prema nekome ili nečemu i postepeno se ova privlačnost pojačava, ili neko osjeća odvratnost i odbojnost prema nekome ili nečemu i postepeno se njegova ljubav pojačava, ili obrnuto, javljaju se stanja jake srdžbe i bijesa koja postepeno opadaju, ili stanja jake radosti i veselja koja potom postepeno nestaju. S filozofske tačke gledišta ove postepene promjene smatraju se kretanjem.
Kretanja poput ovih mogu se razmatrati i u osjetilnim kvalitetima kao što su boja, no znamo da su zbilja boje i kvaliteti njene jakosti ili slabosti još uvijek mjestima rasprave među fizičarima. Zato postojanje ove vrste kretanja u kvalitetu nije sigurno kao prethodna vrsta.
Treća vrsta kretanja u kvalitetu je kretanje u obliku, kao kad se dva kraja žice koja je razvučena u pravu liniju postepeno spoje na način da se formira kriva, onda će ovdje ravna površ i njena prava linija (ako je linija koju posjeduje ta ravna površ aktuelna) postepeno postati zakrivljenim. Međutim, ako je ova preinaka stvarno postepena, bit će podređena položajnom kretanju same žice ili prostornom kretanju njenih dijelova.
Drugi primjer ove vrste kretanja u kvalitetu može se pronaći u ubrzavanju i usporavanju svakog kretanja jer je ovo kvalitet specifičan za kvantitet njegove brzine, što je objašnjeno u prethodnoj lekciji.
Četvrta vrsta kvalitativnog kretanja je kretanje u pripravnosnom kvalitetu i njegovom postepenom jačanju i slabljenju. Međutim, u 48. lekciji postalo je jasno da pojam pripravnosti jeste od apstrahiranih pojmova koji se apstrahira iz uvećanja ili umanjenja u uvjetima za događanje neke pojave. Zato, ako je događanje uvjeta stvarno postepeno, kretanje u pripravnosnom kvalitetu može se smatrati pojmom apstrahiranim iz nekoliko kretanja, kao kad se pretpostavi da događanje neke pojave ovisi o samo jednom uvjetu i da taj uvjet stvarno nastaje postepeno, onda se u tom slučaju kretanje u pripravnosnom kvalitetu može smatrati pojmom apstrahiranim iz kretanja navedenog uvjeta.
Kretanje u kvantitetu
Kretanje u kategoriji kvantiteta može se pretpostaviti u prekidnom kvantitetu ili broju i neprekidnom kvantitetu ili količini krećućeg tijela. Ali uz činjenice da broj nema stvarno postojanje, onda nema smisla ni govoriti o postepenoj promjeni brojeva, jer promjena u broju dobija se jedino pomoću uvećanja ili smanjenja jedinice ili jedinica, a ovo uvećanje i smanjenje događa se naglo, iako može ovisiti o postepenim uvodima i prostornom kretanju.
Međutim, ako se kretanje u neprekidnim kvantitetima pretpostavi za liniju, njena promjena podređena je promjeni u površini na kojoj linija leži, a promjene u površini opet su podređene promjenama u zapremini, pa dok se zapremina nečega ne uveća ili ne smanji, neće se povećati ili smanjiti ni količina njegovih površina i linija.
Uvećanje u zapremini dobit će se ili kao učinak dodavanja drugog tijela ili kao učinak širenja i protezanja vlastitih dijelova. Isto tako, smanjenje zapremine tijela dogodit će se ili kao učinak odvajanja njegovog komada, ili kao učinak pritiskanja postojećih dijelova. Ali promjena koja se dobija kao učinak razlaganja i sastavljanja (tadžzije wa tarkīb) te spajanja i razdvajanja (etteṣāl wa enfeṣāl) obično je nagla, iako se njeni uvodi mogu ispunjavati postepeno. Međutim, može se zamisliti slučaj postepenog razlaganja i sastavljanja, poput, naprimjer, one kada se dvije tečnosti, od kojih se za svaku pretpostavlja da posjeduje stvarno individualno jedinstvo, postepeno sipaju jedna u drugu tako da se miješaju, što rezultira trećom tečnošću koja ima vlastitu individualnu jedinicu. No, s obzirom na činjenicu da je svaka tečnost sastavljena od bezbrojnih molekula, dokaz individualnog jedinstva svake od ovih dviju pretpostavljenih tečnosti, kao i njihove združene složenosti, iznimno je težak. Ustvari, ove vrste razlaganja i sastavljanja jesu skupovima trenutnih spajanja i razdvajanja, koja se javljaju nakon prostornog kretanja dijelova.
Međutim, uvećanje ili smanjenje zapremine tijela koje je učinak širenja ili pritiska na njegove dijelove ustvari je drugim načinom objašnjenja prostornih i položajnih kretanja njegovih molekula i atoma. Naprimjer, kada voda ključa i pretvara se u paru, njena zapremina se uvećava, ali ovo povećanje zapremine, prema onome što su ustanovili fizičari, nije ništa drugo do udaljavanje molekula vode. Isto tako, preinaka pare u vodu i plina u tečnost nije ništa drugo do približavanje njihovih molekula i atoma.
Zato se rast biljaka i životinja smatra jasnim primjerom kretanja u kvantitetu koje, iako dobijeno dodavanjem drugih tijela poput vode i hrane, pretpostavlja da svaka od njih posjeduju jednu vrsnu formu čija se količina postepeno uvećava.
Izgleda da je uspostaviti stvarno kretanje u kvantitetu u ovim slučajevima također teško jer se, nesumnjivo, spajanja i razdvajanja pri rastu biljke, koja je pod utjecajem dodavanja stranih materijala koji se u nju premještaju prostornim kretanjem, događaju naglo. Isto tako, kada se dva tijela kreću jedno prema drugom, ili jedno od njih ide prema drugom, iako se jedno drugom postepeno približavaju njihovo spajanje se ipak odvija u jednom trenutku bez ikakvog vremenskog trajanja. Nakon što novi dijelovi zauzmu svoja mjesta, premda se njihove hemijske i fiziološke akcije i reakcije odvijaju postepeno, ipak nema razloga da se vrsna forma stabla ili životinje postepeno širi do dobijanja novog dijela. Ovdje postoji vjerovatnoća da se pretvaranje prethodnog kvantiteta u novi kvantitet događa naglo, a onda je ovo vrsta nastajanja i propadanja a ne nečeg postepenog i kretanja u kvantitetu.
Može se zaključiti da je dokaz postojanja kretanja u kvantitetu teži od dokaza ostalih vrsta kretanja. Postoji vjerovatnoća da ono što se naziva kretanjem u kvantitetu jeste, ustvari, skup prostornih kretanja, trenutnih spajanja i razdvajanja ili naglih nastajanja i propadanja.
Nastavak: Kretanje u supstanci
Sažetak
1. Prostorno kretanje je najosjetilnija vrsta kretanja, a filozofi kategoriju gdje uzimaju za njegovo rastojanje. Međutim, treba znati da pojam gdje, kakav je slučaj i s ostalim relativnim pojmovima, nije u skupini štastvenih pojmova. Također, prostor se ubraja u analitičke akcidente egzistencije tijela.
2. Prostorno kretanje moguće je podijeliti na voljno i ne-voljno, a ne-voljno kretanje na prirodno i prinudno. Međutim, filozofi smatraju da je u svim ovim vrstama priroda bliski činitelj.
3. Općenito se može reći da, ili je kretanje zahtjev bīti krećućeg egzistenta, ili se javlja pod utjecajem vanjskog faktora i neizbježno završava faktorom koji po sebi iziskuje kretanje. Kao primjer takvog faktora moguće je navesti energiju.
4. Položajno kretanje je, ustvari, prostorno kretanje krećućih dijelova i njihovo premještanje, pa će za njega važiti sva pravila koja važe za prostorno kretanje.
5. Filozofi kružno kretanje ne smatraju zahtjevom prirode, a fizičari također smatraju da kretanje koje nije pravolinijsko mora biti rezultantom nekoliko sila.
6. Na osnovi vrsta kvaliteta kvalitativno kretanje može se podijeliti na četiri partikularna dijela.
7. Kretanje u duševnom kvalitetu predstavlja najdefinitivniju vrstu kretanja jer se može percipirati prisustvenim znanjem.
8. Kretanje u osjetilnim kvalitetima ima potrebu za empirijskim dokazima.
9. Kretanje u geometrijskim oblicima i kvalitetima linije, površine i zapremine podređeno je položajnom i prostornom kretanju tijela.
10. Ubrzavanje i usporavanje kretanja moguće je promatrati kao neku vrstu kretanja u kvalitetu specifičnom za kvantitet u tom smislu što se kvantitet pripisuje brzini.
11. Kretanje u pripravnosnom kvalitetu nije stvarno kretanje jer nema opredmećenog uzora. Međutim, ukoliko je izvor njegovog apstrahiranja zaista takav da se postepeno ostvaruje, onda se kretanje u pripravnosnom kvalitetu može smatrati jednom interpretacijom postepenog ostvarenja.
12. Promjenjivost broja je nagla tako da kretanje u njima nema smisla.
13. Promjenjivost linija i površina slijedi promjenjivost volumena.
14. Ukoliko do promjene volumena dođe pod utjecajem razlaganja i sastavljanja, to će onda biti naglo, mada se, površno gledano, uzima za postepenu stvar.
15. Ukoliko do promjene volumena dođe zbog širenja i pritiskanja dijelova bez dodavanja ili odvajanja nekog dijela, to će onda ovisiti o prostornom kretanju dijelova.
16. Filozofi kao jasan primjer kvantitativnog kretanja navode rast biljaka i životinja koji se ostvaruje nakon prostornog kretanja novih dijelova i njihovih kvalitativnih preobrazbi. Međutim, dokaz o tome da vrsna forma postepeno doživljava kvantitativno širenje ovisi o dokazu.