Odlike duše po Ibn Sini su sljedeće:
a) Sinteza duše
Životinjska duša se formira sintezom četveročlanih elemenata i kvaliteta i pojavom prirode koja se kreće ka umjerenosti.
b) Primarno savršenstvo prirodnog tijela
Duša je tijelu primarno savršenstvo i ona ga potiče na dva čina: na percipiranje partikularnih značenja i na kretanje sa voljom posredstvom moći i organa.
c) Supstancijalnost duše
O tome da je duša supstanca nema razlike u mišljenju između Ibn Sine i drugih filozofa.
d) Stvorenost duše
Budući da je duša sinteza četiri kvaliteta: hladnoće, toplote, vlažnosti i suhoće, to znači da je ona stvorena u vremenu i da je rezultat kretanja.
e) Obuhvatnost duše
Po mišljenju Ibn Sine duša je jedinstvena zbilja koja objedinjuje i obuhvata sve moći, njima upravlja i svaku od njih upošljava u njoj svojstvenom području. Drugim riječima, moći su sredstva kojima duša raspolaže i posredstvom kojih izvršava svoju volju.
f) Vječnost duše
Iako je prihvaćeno mišljenje da Ibn Sina vjeruje u materijalnost životinjske duše, što opet znači da sa propadanjem tijela nestaje i njena duša, njegov krajnji zaključak je da su partikularne percepcije nematerijalne, a budući da ih i životinjska duša ima, to znači da je ona nematerijalna i da ne propada sa propadanjem tijela, što opet znači da opstoji.
g) Uzajamno okorištavanje
Činjenica koju treba obavezno istaknuti kada se govori o tri oblika duše: vegetativnoj, životinjskoj i ljudskoj, jeste pitanje njihovog uzajamnog okorištavanja. Ljudska duša posjeduje sve moći životinjske duše i kao takva ona je sposobna da se kreće svojom voljom, percipira partikularije, itd. Ljudska duša istovremeno dok je na raspolaganju ovim moćima, njima se i koristi. Isti odnos vlada i između životinjske i vegetativne duše, koja posjeduje sposobnost ishrane, razvoja, obnavljanja potomstva i samim tim očuvanja vrste. Dakle, između ovih duša postoje međusobni uticaji. Svaka od nižih razina u svom usavršavajućem kretanju slijedi višu razinu, a viša razina upravlja nižom i time je privlači sebi i razvija.