Scroll to top

Osobine kretanja

Preuzeto iz knjige “Osnove islamske filozofije” (lekcija 56), Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar, 2013

Prethodno: Kretanje

Obuhvata:

Činitelje kretanja

Osobenosti kretanja

Zahtjeve kretanja

Činitelji kretanja

Obraćajući pažnju na ono što je o kretanju već rečeno, postaje jasno da događanje kretanja ovisi o sljedećim trima stvarima, koje se mogu nazvati činiteljima kretanja (muqawwemāt-e harakat).

1. Jedinstvenost izvora apstrahiranja kretanja. Suprotno ostalim vrstama promjene, kretanje se apstrahira iz jednog egzistenta. Zato je svako kretanje jedna stvar u kojoj se ne mogu naći aktuelni dijelovi.

2. Protjecanje i protezanje kretanja u prostranstvu vremena. Pošto se postepena stvar ne događa bez korespondiranja (entebāq) s vremenom, kretanje se ne apstrahira iz naglih stvari i nepromjenjivih egzistenata koji su izvan okrilja vremena, pa se njima i ne pripisuje.

3. Njegova beskonačna djeljivost. Kretanje je, kao i svaka druga protegnutost, beskonačno djeljivo. Svaki potencijalni dio kretanja je mijenjajuće (motaġajjer) u odnosu na potencijalne dijelove koji slijede, a dio koji slijedi, u odnosu na dio koji mu prethodi, jeste promijenjeno (motaġajjerun ilajh).

Osobenosti kretanja

Pored tri navedene stvari, koje se dobijaju pomoću promišljanja nad bīti kretanja i koje su nužne za sva kretanja, postoje druge stvari koje se mogu nazvati osobenostima kretanja (mušaĥĥaṣāt-e harakat). Zamjećujući razlike među njima mogu se razmatrati specifične vrste kretanja, a od njih, to jest, od osobenosti kretanja najvažnije su sljedeće.

1. Kanal kretanja (bastar-e harakat). Moguće je da egzistent ima brojne aspekte sposobnosti promjene. Naprimjer, moguće je da jabuka padne sa stabla i da se za nju dogodi prostorno kretanje, a isto tako je moguće da postepeno mijenja boju ili da rotira oko sebe. Međutim, svako od ovih kretanja posjeduje specifičan kanal koji ga razdvaja od drugih kretanja. Naprimjer, kanal kretanja jabuke od stabla ka tlu jeste prostor, a njeno kretanje je prostorno ili translatorno kretanje ili kretanje u kategoriji gdje. Kanal postepene promjene njene boje je boja i to se smatra promjenom u kategoriji kvaliteta. Kanal za njenu rotaciju je položaj, što je promjena u kategoriji položaja.

2. Putanja kretanja (madār-e harakat). Moguće je da se nešto kroz jedan kanal kreće na razne načine. Naprimjer, moguće je da prostorno i translatorno kretanje zvijezde bude kružnog ili eliptičnog oblika, ili je moguće da kretanje lopte od tačke do tačke bude po pravoj ili zakrivljenoj liniji. Na ovaj način može se dobiti drugi pojam koji je specifičniji od prethodnog, a može se nazvati putanjom kretanja. Međutim, mora se primijetiti da ovdje izraz madār ima šire značenje od doslovnog (to jest, mjesta kruženja), kao što i izraz kriva u nekim matematičkim naukama ima šire značenje od općepoznatog značenja, pa je moguće da kriva koja pokazuje tok date promjene bude prava linija.

3. Smjer kretanja (džehat-e harakat). Moguće je da se kretanje jedne putanje odvija na razne načine. Naprimjer, kretanje čigre oko svoje ose može biti slijeva udesno ili sdesna ulijevo. Zato se mora uzeti u obzir još jedna osobenost kretanja koja se naziva smjerom kretanja.

4. Brzina kretanja (sur‘at-e harakat). Brzina je pojam koji se dobija iz odnosa vremena kretanja i njegovog rastojanja. Naprimjer, moguće je da tijelo prevali određenu prostornu udaljenost za jednu ili dvije minute. Aspekt razlikovanja ova dva kretanja je njihova brzina.

5. Ubrzanje (šetāb). Moguće je da se brzina kretanja postepeno povećava ili smanjuje, kao što je moguće i da brzina ostane nepromjenjiva. U prvom slučaju kaže se da je kretanje ubrzavajuće, ili posjeduje pozitivno ubrzanje, u drugom da je kretanje usporavajuće, ili posjeduje negativno ubrzanje, dok se u trećem slučaju kaže da je jednoliko, ili bez ubrzanja, ili da posjeduje nula ubrzanje.

6. Činitelj kretanja (fā‘el-e harakat). Među stvarima po kojima se razlikuju vrste kretanja jeste i razlika u vrsti činitelja kretanja. Naprimjer, postoji različitost u vrsti (eĥtelāf-e nou‘ī) između onih kretnji koje imaju voljni činitelji (fā‘el-e erādī) i onih koje imaju prirodni činitelji (fā‘el-e tabi‘ī), iako je moguće da među njima izvana nema razlike. Isto tako, brojnost individualnih činitelja uzrokuje brojnost pojedinačnih kretanja, kao što mnoštvo sila koje uzastopno nastaju pomoću dva avionska motora uzrokuje brojnost njegovih kretanja, čak i ako su dva navedena kretanja neprekidna i bez vremenskog razmaka i koliko god površno izgledalo da se radi o jednom kretanju.

Zahtjevi kretanja

Filozofi šest stvari smatraju zahtjevima kretanja: početak, svršetak, vrijeme, rastojanje, subjekt (motaharrek) i činitelj (fā‘el odnosno muharrek = pokretač).

1. i 2. Početak i svršetak (mabda’ wa muntahā). Da je početak i svršetak zahtjev svakog kretanja vraća se na neke od njegovih definicija. Naprimjer, postepeni izlazak aktuelnosti iz potencijalnosti implicira da na početku treba postojati potencijalnost a na kraju kretanja aktuelnost. Zato se potencijalnost i aktuelnost mogu smatrati početkom i svršetkom kretanja.

Izgleda da kretanje po sebi ne zahtijeva vezu s početkom i svršetkom i zato pretpostavka beskonačnog kretanja bez početka ili svršetka nije neracionalna, kao što su neki stari filozofi kretanje nebeskih sfera smatrali bespočetnim i beskrajnim (azalī wa abadī), pa su se zato javile stanovite poteškoće da se njihovom kretanju pridruži početak i svršetak. Može se reći da su početak i svršetak specifični ograničenim kretanjima te da su početak i svršetak zahtjevi njihove ograničenosti a ne njihovog bivanja kretanjem, pošto svako ograničeno protezanje ima početak i svršetak. Vjerovatno je izvor takvog razmišljanja taj da su oni, pomoću ovoga, htjeli odrediti smjer kretanja. U svakom slučaju početak i svršetak ne mogu se smatrati zahtjevima svih kretanja.

Neophodno je napomenuti da oni koji smatraju da kretanje zahtijeva početak i svršetak ne uzimaju da su početak i svršetak unutar samog kretanja, jer kretanje ima protegnutost i bez obzira koliko mali dio se zamisli, on će biti raščlanjiv i opet će se za njega morati uzeti u obzir početni dio. Ako se dio kretanja nazove početkom ili svršetkom kretanja, onda će ovo biti relativne i suodnosne (nesbī wa edāfī) atribucije samom kretanju.

Smatrati potencijalnosti i aktuelnosti početkom i svršetkom kretanja nije oslobođeno stanovite površnosti, jer se izrazi početak i svršetak apstrahiraju iz ruba kretanja, poput tačke u odnosu na liniju i trenutka u odnosu na vrijeme, koji se smatraju ništavnosnim aspektom, to jest, aspektom nepostojanja. Ovo je suprotno potencijalnosti i aktuelnosti, a naročito aktuelnosti, koje se ne mogu smatrati slučajevima nepostojanja.

Nadalje, nužnost aspekta potencijalnosti i aktuelnosti nije uspostavljena za kretanje. Može se reći da za apstrahiranje pojma kretanje nije nužno uzeti u obzir ništa više od postepenosti egzistencije supstance ili akcidenta. Prema tome, uspostavljen je još jedan aspekt prednosti prve definicije kretanja (postepena promjena).

3. Vrijeme (zamān). Ranije je ukazano na to da je za stvar nemoguće biti postepenom bez podudaranja / korespondiranja s vremenom. Zato se korespondirajuće (muntabaq) protezanje s vremenom smatra jednim od činitelja kretanja. No, s obzirom da su i vrijeme i kretanje analitički akcidenti tekućih egzistencija, mogu se smatrati dvjema stranama iste kovanice.

4. Rastojanje (masāfat). Pod rastojanjem kretanja filozofi podrazumijevaju kategoriju kojoj se kretanje pripisuje, kao što se rotirajuće kretanje (harakat-e wad‘ī) odnosi na kategoriju položaja i kakav je odnos translatornog kretanja spram kategorije gdje.

Rastojanje je poput kanala kroz koji krećuća stvar teče. Ako se pretpostavi da je protezanje kretanja presječeno i da u njemu nastupa mirovanje, onda se može reći da je spomenuto tijelo u kanalu. Zato rastojanje odgovara kanalu kretanja. Međutim, može se napraviti tanahna razlika između rastojanja i kanala kretanja, jer se kanal kretanja također primjenjuje na vrsno štastvo, tako da se svaki potencijalni dio kretanja može smatrati njegovom individuom, to jest, individuom te vrste. Međutim, rastojanje se u općeprihvaćenom značenju upotrebljava za najviši rod i kategoriju i poput je širokog kanala koji obuhvata pojedinačne kanale.

U daljnjem objašnjenju će se reći da se kretanje, kao što je poznato, apstrahira iz protezanja egzistencije supstance ili akcidenta kroz prostranstvo vremena i moguće je da je egzistent, koji je izvorom apstrahiranja kretanja, usavršen kroz proces kretanja, tako da se iz jednog njegovog dijela apstrahira neko specifično štastvo, a iz drugog dijela drugo štastvo. Naprimjer, ako se pretpostavi da se boja jabuke postepeno preobražava iz zelene u crvenu, iz dijela ovog kretanja apstrahirat će se akcidentalno štastvo zeleno, dok će se iz drugog dijela apstrahirati akcidentalno štastvo crveno, a oba će biti smatrana vrstama boje. Boja se, opet, smatra vrstom osjetilnih kvaliteta, a osjetilni kvaliteti smatraju se vrstom kategorije kvaliteta. Rastojanje ovog kretanja upravo je kategorija kvaliteta. No, kanal kretanja također se primjenjuje u slučaju preobrazbe (tahawwol) individue jednog vrsnog štastva u drugu individuu. Naprimjer, jednoliko kretanje tijela s jednog mjesta na drugo ne zahtijeva događanje vrsta unutar kategorije gdje, radije se jedna individua konstantno preinačuje u drugu individuu bez obzira na površnost korištenja individue za potencijalne dijelove kretanja, kao i ležernosti primjene kategorije na apstrahirani pojam gdje.

U svakom slučaju, primjećujući da preobrazbe u procesu kretanja iz jedne vrste u drugu nisu dopuštene, filozofi kategoriju smatraju univerzalnim kanalom za kretanje, kanalom čije granice kretanje nikad ne krši, a njega, to jest, univerzalni kanal nazivaju rastojanjem.

Treba reći da neki filozofi vrsnu različitost između potencijalnih dijelova kretanja smatraju ne samo dopuštenom nego i nužnom. Međutim, izgleda da se vrsna različitost jedino može dobiti na početku i svršetku kretanja, jer apstrahiranje nekoliko štastava iz potencijalnih dijelova nekog kretanja implicira sposobnost razmatranja specifične konture svakog od njih. Ovo upućuje na to da je pretpostavljeno kretanje ustvari složeno od nekoliko kretanja, koliko god površno izgledalo da se radi o jednom kretanju. Naprimjer, iako preobrazba boje jabuke iz zelene u žutu i iz žute u crvenu izgleda jednim procesom, ako ove boje, a vjerovatno i druge boje koje su posrednice između njih, imaju vrsnu različitost, one se apstrahiraju iz stanovitih presjeka / kriške ovog pretpostavljenog kretanja, a pretpostavka brojnih presjeka je poput pretpostavke pojave tačaka na nekoj liniji, što implicira njenu brojnost i razdvajanje čak i ako između pretpostavljenih presjeka nema vremenskog razmaka.

5. Subjekt ili krećuće (moudū‘ jā motaharrek). Druga stvar koju filozofi za kretanje smatraju neophodnom jeste subjekt kretanja ili krećuća stvar. Međutim, mora se primijetiti da se izraz subjekt u racionalnim naukama koristi u brojnim stručnim značenjima, od kojih je najpoznatije ono logičko značenje koje stoji nasuprot predikatu (mahmūl) i drugo, filozofsko značenje, a koristi se u slučaju supstance s onog aspekta u kojem je uporištem (mahall) akcidenata.

Međutim, prvi stručni izraz je od sekundarnih logičkih inteligibilija i pripisuje se prvom dijelu kategoričkog suda, pa je čak i izraz združenost proturječnosti u sudu združenost proturječnosti je nemoguća subjektom suda. Jasno je da subjekt u ovom smislu nije relevantan trenutnoj raspravi.

Drugi stručni izraz specifičan je za subjekte akcidenata, a ako se kretanje također smatra objektivnim akcidentom (‘arad-e ĥāredžijje), kao što je zamišljao Šejh Išrak, bit će u potrebi za subjektom. Međutim, do sada smo naučili da kretanje nije vrstom objektivnog akcidenta nego vrstom analitičkog akcidenta tekuće egzistencije. Zato će uspostava subjekta za sva kretanja biti ispravna jedino u trećem smislu, koji uključuje izvor apstrahiranja analitičkog akcidenta. No, prema čuvenoj filozofskoj izreci, subjekt je jedino neophodan u slučaju akcidentalnog kretanja, i to iz aspekta njegovog bivanja akcidentom, a ne iz aspekta njegovog posjedovanja kretanja.

6. Činitelj ili pokretač (fā‘el jā muharrek). Šesta stvar koju filozofi smatraju neophodnom za svako kretanje jeste pokretač ili činitelj kretanja. Međutim, mora se imati na umu da činitelj, u značenju uzroka darovatelja bivanja (‘ellat-e hastī baĥš), nije svojstven kretanju. Svaki egzistent koji je posljedica treba djelotvorni / aktivni uzrok darivanja bivanja. U osnovi, kretanje nema opredmećenog specifičnog uzora izvan egzistencije supstance ili akcidenta iz koje se ono apstrahira, a egzistencija supstance ili akcidenta je ta koja zahtijeva uzrok darivanja bivanja. Pojam kretanja apstrahira se iz načina njihove egzistencije, to jest, iz načina egzistencije supstance ili akcidenta, a složeno načinjavanje (dža‘l-e ta‘līfī) njima ne pripada. Drugim riječima, stvaranje (īdžād) tekuće supstance ili akcidenta upravo je stvaranje supstancijalnog ili akcidentalnog kretanja. Međutim, prirodni činitelj, koji nije činitelj dodjelitelj egzistencije i darovatelj bivanja i koji se u drugom smislu smatra pripremnim uzrokom (‘ellat-e e‘dādī), jeste specifičan materijalnim pojavama od kojih sve posjeduju vrstu promjene, preobrazbe i kretanja. Ovakav činitelj jedino se može pretpostaviti u slučaju akcidentalnih kretanja, a na prikladnom mjestu bit će objašnjeno da supstancijalno kretanje ne treba ovakvog činitelja.

Nastavak: Diobe kretanja

Sažetak

1. Činitelji kretanja su:

a) jedinstvo izvora apstrahiranja i podređeno tome jedinstvo samog kretanja,

b) protezanje kretanja kroz vrijeme,

c) sposobnost dijeljenja do beskonačnosti.

2. Kanal kretanja je pojam koji je primjenjiv na sve njegove pretpostavljene presjeke / kriške.

3. Putanja kretanja su određene granice u kojima se odvija kretanje.

4. Smjer kretanja je pojam koji se apstrahira iz međusobnog kvalitativnog slijeda njegovih potencijalnih dijelova kao kada idu s desna na lijevo ili obratno.

5. Brzina kretanja dobija se iz odnosa njegovog vremena i rastojanja.

6. Ubrzanje kretanja je postepeno smanjivanje ili povećavanje njegove brzine. S obzirom na ubrzanje, kretanje se dijeli na ubrzavajuće, usporavajuće i jednoliko.

7. Jedna od osobenosti kretanja jeste vrsta njegovog činitelja poput voljnog i prirodnog.

8. Svako ograničeno kretanje imat će početak i svršetak. Međutim, ukoliko kretanje bude beskonačno, neće imati početka i svršetka.

9. Početak i svršetak su pojmovi koji se apstrahiraju iz ruba kretanja i poput su početne i završne tačke linije. Upravo zbog toga potencijalnost i aktuelnost nije moguće smatrati početkom i završetkom kretanja.

10. Da bismo apstrahirali pojam kretanja, potrebno je uzeti u obzir postepenost egzistencije supstance i akcidenta, a aspekti potencijalnosti i aktuelnosti za to nisu nužni.

11. Početak i svršetak ne nalaze se unutar samog kretanja i, ukoliko kod kretanja u obzir uzmemo prvi ili posljednji dio, onda ih možemo smatrati relativnim početkom i svršetkom.

12. Rastojanje je poput kanala u kojem teče krećuća stvar, a to je poznati stručni termin specifične kategorije kojoj se pripisuje kretanje, poput kategorije položaja za rotirajuće kretanje i kategorije gdje za translatorno kretanje.

13. Štastvo čijim individuama smatramo potencijalne dijelove kretanja možemo smatrati kanalom kretanja, za razliku od rastojanja koje se obično pripisuje kategoriji i najvišem rodu.

14. Moguće je da se krećući egzistent tokom kretanja usavrši tako da se na njegovom početku apstrahira jedno, a na njegovom svršetku drugo štastvo. U tom slučaju rod ta dva štastva je kanal kretanja, poput roda boja koji se smatra kanalom kretanja jabuke od žute prema crvenoj.

15. Neki filozofi vrsnu različitost između potencijalnih dijelova kretanja smatraju ne samo dopuštenom nego i nužnom; međutim, čini se da se u takvim slučajevima odvija nekoliko kretanja bez vremenskog razmaka.

16. Subjekt je u logičkom značenju povezan sa sudovima, a prema poznatom filozofskom značenju specifičan je objektivnim akcidentima. S onog aspekta u kojem se kretanje smatra analitičkim akcidentom, ono neće imati subjekt u tom značenju. Jedino se u tom značenju subjekt može uzeti u obzir za one akcidente koji su nositelji atributa kretanja. Međutim, ukoliko subjekt razmatramo u značenju koje uključuje izvor apstrahiranja analitičkih akcidenata, onda će u tom značenju svako kretanje zahtijevati subjekt i krećuće.

17. Činitelj darivanja bivanja je neophodan za svaku posljedicu, ali kretanje nema neovisnu egzistenciju od izvora njegovog apstrahiranja kako bi za njega bio neophodan činitelj darivanja bivanja.

18. Prirodni činitelj je neophodan za akcidentalno kretanje, međutim, supstancijalno kretanje nema potrebe za takvim činiteljem.

Povezani članci