23.
Bilo bi dobro da zaključke koje smo izveli o odnosu tijela i duše ustanovimo kao dva nova principa:
- Čovjek je jedinstvena osobenost sačinjena od duše i tijela
- Sve akcije tijela nadahnute su aktivnošću duše
Dosad smo mogli zaključiti da je duša nešto što je različito od tijela, te da svoju egzistenciju u čovjeku manifestira na različite načine odnosno kroz sva čovjekova činjenja.
No, vratimo se sada na jedno drugo pitanje koje je ostalo bez odgovora. Naime, otkud čovjeku ovo obličje kakvo ima? Ako kažemo da je duša njegov kreator, treba vidjeti na koji način duša uspostavlja svoj kontakt s tijelom još u materici, onda kad je budući čovjek tek zametak? Uostalom, ako je duša zaista kreator čovjekovog tijela, skupa sa svim njegovim začudnim funkcijama, zašto onda čovjek, premda posjeduje u sebi dušu kao tako moćnog i sposobnog kreatora, kad želi izgraditi običnu kuću u kojoj će stanovati treba majstora zidara, zašto ide učitelju da bi naučio čitati i pisati ili zašto nosi platno krojaču kad poželi imati novu odjeću? Zašto sve ove poslove nije u stanju obaviti sam, posredstvom vlastite duše? Zar duša, ukoliko je kreator čovjekovog izvanrednog tjelesnog ustroja, ne može izgraditi čovjeku i kuću za stanovanje? Pitanja su ovo o kojima vrijedi dobrano razmisliti.
24.
Vidjeli smo, dakle, da su sve, nazovimo ih tako, izvršne čovjekove snage vezane za dušu, te o njima ne možemo govoriti kao o zasebnim egzistencijama. Uostalom, već smo ustanovili da je čovjek jedna i jedinstvena zbilja. Prema tome, duši su podređeni i ishrana, razmnožavanje, te sve ostale “snage” prisutne u čovjeku. Pošto je tako, treba se upitati gdje se, ustvari, nalazi duša koja je odgovorna za sva ljudska djelovanja?
Ovdje je potrebno vratiti se na neke zaključke koje smo izveli u prethodnim lekcijama. Svi znamo da duša postepeno “potencijalno prevodi u aktivno.” Naprimjer, pojedine osobe, uloživši trud, stječu obrazovanje i postaju vještaci u određenim disciplinama. Svi učenjaci svoje su znanje stjecali postepeno, od nižih ka višim stupnjevima. Također, kretanja od manjkavosti ka potpunosti nema bez pokretača koji je obdaren snagom razuma i domišljaja. Izvjesno je i da, ukoliko se sam pokretač ne odlikuje potpunošću, kretanje o kojem govorimo neće biti moguće.
Dakle, prosudbom razuma zaključujemo da svaki poticatelj na kretanje ka potpunosti sam mora da se odlikuje potpunošću. Shodno tome, duša koja potencijalno prevodi u aktivno mora već posjedovati sve ono što se smatra potpunošću čovjeka. Prema tome, svi produkti ljudske duše, sve knjige, čudesna otkrića i izvanredna dostignuća koja su ljudi postigli, morala bi otprije postojati u ljudskoj duši. Međutim, izvjesno je da duša ne posjeduje unaprijed takva znanja, a onaj ko jeste njen stvarni poticatelj je zasigurno taj kome su ta znanja već poznata.
Jedna od najčudnijih pojava u svijetu jeste razvoj čovjeka iz kapi tekućine. Duša ne može biti kreator ljudskog tijela, jer vidimo da ona sama, postepenim razvojem, stječe znanja. Međutim, pokretač duše, onaj ko je potiče na njen razvoj od manjkavosti ka potpunosti, mora se već odlikovati takvom potpunošću kojoj duša teži. On, dakle, mora biti ponad duše, upravljati njome. U suprotnom, ne bi je moglo potaći na kretanje od manjkavosti ka potpunosti ili savršenstvu. Duša, također, mora posjedovati potencijal da ostvari vlastitu potpunost, inače bi njen razvojni put bio nemoguć.
Prije smo već zaključili da su knjiga i učitelj samo sredstva ili posrednici pri stjecanju znanja. Stoga stvarni “učitelj” duše, onaj ko je podstiče na njen razvojni put, mora biti savršen u odnosu na dušu i već posjedovati sva ona znanja i odlike koje duša stječe na nivou vlastitog savršenstva. Duša mu mora biti podređena.
Izveli smo sada, nakon zapažanja do kojih smo došli, nove principe na koje ćemo se u narednim lekcijama pozivati:
- Ona suština ljudskog bića koju podrazumijevamo pod jastvom je jedna te ista zbilja koju se naziva različitim imenima: duša, duh, razum, psiha, snaga razlučivanja…
- Tijelo je mjesto manifestacije duše
- Duša se veže s tijelom i preko njega izražava vlastitu egzistenciju
U usporedbi s drugim živim bićima, čovjek se pokazuje kao najobdareniji, najsposobniji i najpronicljiviji. Prema tome, bit čovjeka je iznad biti ostalih živih bića.
S perzijskog preveo: Muamer Kodrić