Novinar “Specijalnih izvještaja Vašingtona” Stiv Hulgit, koje objavljuje američko Ministrastvo spoljnih poslova, u tekstu pod naslovom ‘Iranski pjesnik Mevlana osvaja Ameriku’, piše o porastu popularnosti Mevlane Dželaludina Rumija u Americi kojoj je, po njegovom mišljenju, najviše doprinjeo prijevod Rumijevih pjesama na engleski jezik od strane jednog američkog profesora književnosti. Prevodilac Kulman Barks, rekao je reporteru “Specijalnih izvješataja Vašingtona” da Rumijevi stihovi ispunjavaju duhovne i emotivne potrebe Amerikanaca, i upravo je to ono što je fasciniralo mnoge Amerikance. Slijede izvodi iz njegovog teksta.
“Iako je do prije desetak godina u Americi bio relativno nepoznat pjesnik, Mevlana Dželaludin Rumi ovdje je danas jedan od najpopularnijih pjesnika. U mnoge univerzitete širom Amerike uvedena je nastava za proučavanje njegovog djela, a u dnevnim listovima najvećih američkih gradova mogu se pročitati vijesti o skupovima i pjesničkim večerima posvećenim Rumiju. Tu popularnost još više objašnjava i to što je na Rumijeve stihove grupa čitalaca i filmskih zvijezda koponovala muziku.”
“Ko je ovaj čovjek o čijoj se slavi pročulo duž cijele Amerike? Je su li Sjedinjenje Američke Države dale novog pjesnika, poput Volta Vitmena, da bi pjevao pjesme ove zemlje, ili je došao drugi Robert Frost da odgovori neispunjene želje naših duša? Ne, ovaj pjesnik nije Amerikanac, njega nikada nećete vidjeti na književnom skupu u vašem gradu, niti u televizijskom intervjuu, jer više od sedam stotina godina nije među živima, iako se u Americi njegovo ime izgovara kratko vrijeme, ono je vijekovima prisutno u srcima Iranaca.”
“Njegovo ime je Mevlana Dželaludin Muhammed Balhi, a u Americi je poznatiji kao Moulavi. Dimenzija američke fascinacije Mevlanom može se uporediti sa fascinacijom kakva je pratila Bitlse tokom šezdesetih godina, mada se ne može reći da je istog intenziteta. Brojni izvori navode da knjige sa Mevlaninim pjesmama u poslednjoj deceniji u Americi spadaju među najprodavanije, a internet pretraživači donose preko 800 000 odrednica kada se ukuca njegovo ime.”
“Širom Amerike na mnogim univerzitetima i u knjižarama prodaju se rekviziti sa Mevlaninim likom – kalendari, šoljice za kafu i majce. Međutim, iako njegova popularnost dijeli izvjesne karakteristike sa slavom koju uživaju ikone popularne kulture. Njegov uspjeh nije ograničen na tu ravan, i ne treba misliti da Mevlanino djelo, koje proističe iz islamske tradicije, ne može da bude odgovor na duhovne potrebe i lijek za mnoge brige ljudi u Americi.”
Urednik: “Nedjeljnika izdavača”, Filis Tejkl, vjeruje da razlog za toliku popularnost Mevlane u Americi treba potražiti u duhovnoj žeđi Amerikanaca. Na isto ukazuje i američki pjesnik Kulman Barks iz Tenesija, čiji je prijevod Rumijeve poezije direktan uzrok za popularnost ovog pjesnika perzijskog jezika u Americi, koji kaže da se mnogi Amerikanci nalaze u ekstazi nastaloj iz vjerske duhovnosti Mevlaninih stihova. Kada Mevlana u svojim pjesmama postavlja pitanje zašto sam došao, odande odakle sam došao?, uspostavlja kontakt sa velikim brojem onih Amerikanaca sa izraženim emocionalno-duhovnim nabojem.
Nakon napada od 11. septembra 2001. godine u nekim komentarima je napisano da je Mevlana važan most koji spaja ameriku i islamski svijet. Mnoi su se složili sa ovim mišljenjem njemačkog pjesnika Hansa Majenke, koji kaže da su Mevlanine pjesme jedina vrata nade koja su nam otvorena u ovim crnim i teškim danima.
Ipak, nitko nije toliko doprinjeo približavanju Mevlaninom djelu kao prevodilac njegovih pjesama, pjesnik Kulman Barks. Džejms Fadiman smatra da je Barks približio Mevlanu narodu Amerike i da je to uzrok njegove velike popularnosti. Srž Mevlanine poezije, knjiga koju je Barks objavio 1995. godine, najviše je doprinjela vatrenom interesovanju Amerikanaca na Mavlanu. U jednom od poslednjih intervjua prof. Barks objašnjava da je motiv za prevođenje Mevlanine poezija umnogome bio slučajnost, budući da do tada nije čuo za njega, sve dok mu jednog dana 1976. godine Robert Balaj, također pisac, nije donio nekoliko Mevlaninih pjesama, prevedenih teškim, akademskim jezikom, koji je u to vrijeme bio jedini prijevod, i rekao mu: ove pjesme treba osloboditi iz kaveza! Barks, koji živi u Džordžiji, kaže da je odmah počeo da radi na njihovom prevođenju, koje je sa završnim radovima trajalo oko sedam godina. “Pjesme sam prvo prevo u slobodnoj formi, na moderni engleski jezik”, kaže Barks.
Barks kaže da se ukupan njegov trud sastoji u tome da što je više moguće sačuva Mevlanin duh i pjesničke slike, ali da nije u stanju da sačuva i dubinu muzike njegovih pjesama, “slijedim puls kojeg osluškujem u njegovoj poeziji, i puštam da to pulsiranje plete Mevlaninu poeziju”.
Barks je poslje sedam godina svoj prijevod dao izdavačkoj kući Harper Kolins. Neočekivani uspjeh njegove knjige podstakao je objavljivanje i drugih prijevoda Mevlaninih djela, kao što je knjiga o Mevlaninoj poetskoj suštini, prodatoj u tiražu od 500 000 primjeraka, što je najbolji pokazatelj popularnosti i interesa za poeziju ovog pjesnika iz 13. vijeka.
Bivši pjesnik i profesor književnosti Barks govori o Mevlani sa oduševljenjem i ljubavlju: “Mevlanina poezija rezultat je one polovine čovjekove kreativnosti koja nadahnuće ne crpi iz ličnosti, već je pronalazi u onome što nadilazi i čovjekovu ličnost i njegovo poimanje.”
Ukazujući na gnostički aspekt u Rumijevoj poeziji Barks kaže da je to teološka crta u njoj vesela, jer, kako sâm Mevlana kaže, samo posjedovanje duše u tijelu i poimanje predstavljaju razlog veselja.
Barks također ukazuje i na ulogu Mevlanine poezije kao faktora povezivanja muslimana i Amerikanaca: “Mi Amerikanci ne poznajemo dovoljno islamski svijet, i ne možemo da osjetimo svu ljepotu i dubinu Mevlanine poezije.”
Barks je izrazio nadu da će prijevod Mevlaninih pjesama pomoći da se shvati širina značenja njegove poezije, poput vrata kroz koja će pjesme da uđu i pomognu da upoznamo sebe, što će dovesti do oslobođenja i predavanja. Upravo taj žar i ta spremnost za samopredavanje predstavljaju osnovnu crtu islama. Ono što spaja Kulmana Barksa i Mevlanu jeste osjećaj radoznalosti pomješan sa zanosom i ljubavi što povezuje ova dva različita čovjeka sa istim duhovnim htjenjima.
Časopis “Nur”, Beograd, br. 43-44, str. 80-81.