Duša u Gazalijevom mišljenju

Preuzeto iz trećeg sveska knjige “Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”
Napisao i priredio: SEMT – Institut za proučavanje i pisanje udžbenika za univerzitete humanističkih nauka, Qom, Iran
Prevod: Lutfi Akbaš i Sedad Dizdarević

Prethodno: Čovjek u Gazalijevom mišljenju

Da bismo otkrili dio onoga što je Gazali rekao o duši neophodno je da analiziramo sljedeće teme: važnost duše i nužnost rasprave o njoj, dokazivanje duše, dualitet duše i tijela, definiranje duše, vrste duša, stvorenost duše, supstancijalnost duše, moći duše, jedinstvo duše, odnos tijela i duše, izvornost duše, vječnost duše, poželjni cilj duše….

1- Važnost i položaj duše i nužnost istraživanja na tom polju: Gazali ponekad koristi u istom značenju riječi kao što su ruh (duh), nefs (duša), akl (razum) i kalb (srce). Kada kao sinonime koristi ruh i nefs onda misli na jedinstvo nefsa i melekutskog ruha, koji potiče iz emra (svijeta odredbe). Gazali ruh smatra odličjem čovjeka.[1] Ruh je postojan, ne umire i božanskog je porijekla i njegovo postojanje je uzrokovalo veličinu i jedinstvenost ljudske vrste[2] te na jedan temeljit način odvojilo čovjeka od ostalih živih bića i istaklo ga u odnosu na njih. Zahvaljujući ovom ruhu čovjek je najodabranije stvorenje,[3] Božiji namjesnik na zemlji,[4] nosi breme božanskog pologa na svojim plećima[5] i ukrašen je ljepotom znanja.[6] Ruh je ona vječita istina, koja potiče iz nevidljivog svijeta gajba, njegovo postojanje i manifestacija su od Boga i on je jedino stvorenje koje Bog iz počasti pripisuje Sebi.[7] Ako Gazali čovjeka smatra najodabranijem bićem[8] i Božijim namjesnikom[9] to je upravo zbog ruha, a ne zbog njegovog zemaljskog tijela.[10]

Po Gazalijevom mišljenju, čovjek zahvaljujući ruhu posjeduje neku vrstu hijeratičnosti i po svojoj biti, svojstvima i djelima poput je Boga.[11] Upravo zbog toga je čovjek bez premca u univerzumu kada je u pitanju spoznaja.[12] On je jedini razuman i inteligentan[13] i ponosan je zbog počasti spoznaje Boga, Koji je najuzvišeniji i najveličanstveniji predmet spoznaje.[14]

Gazali podsjeća na značaj i neophodnost istraživanja u vezi sa dušom i njenim spoznavanjem, jer je ovo važno pitanje okosnica drugih nauka i vrijedni ljudi ulažu ogroman napor kako bi postigli tu spoznaju, a ova nauka polučuje najveću korist. Poslanstvo poslanika, Džennet, Džehennem, Božija nagrada i kazna i druge poslaničke vijesti o Dunjaluku i Ahiretu ovise o prihvatanju postojanja ruha i njegove vječnosti, jer ukoliko ne bi bilo ruha ili bi ga bilo, ali ne bi bio vječan, onda bi palača poslanstva bila srušena u temeljima i ne bi ništa ostalo od vjere. U principu, vjerske obaveze tiču se duha, a njemu se i obraća vjera. Gazali ističe da na osnovu čvrstog uvjerenja koje imamo u postojanje i vječnost ruha mi nastojimo izvršavati vjerske obaveze i zabrane. Da nema duše i njenog spoznavanja, ne bi bilo moguće spoznati Boga.[15]

Upravo zbog navedenih razloga Gazali u većini svojih djela govori o duši, pa čak i svoje vrijedno djelo Kimija-jee se’adat započinje raspravom o spoznavanju svoje duše, a tu spoznaju smatra ključem spoznavanja Boga.[16]

2- Dokazivanje duše – Gazali poput Ragiba Isfahanija[17] vjeruje da postojanje duše predstavlja aksiom i da je nije potrebno dokazivati. U djelima Mearidžu-l-Kuds fi medaridži ma‘rifeti-n-nefs i Kimija-jee se’adat ističe da čovjek ni najmanje ne sumnja u svoje postojanje.[18] On smatra da je duša očiglednija od toga da je treba dokazivati i argumentirati.[19]

Gazali to potkrepljuje sljedećim riječima: “Ukoliko zaklopimo oči i pokušamo zanemariti svoje tijelo tako da ga zaboravimo, nužno i neizbježno ćemo postati svjesni postojanja svoje duše.”[20] On pod tim misli da čovjek u svojoj egzistenciji i svome “ja” uvijek nalazi i upoznaje zbilju koja zasigurno nije tijelo. Gazali je uvjeren da je to znanje aksiom, i da je ta zbilja duša.

Ako Gazali smatra da je postojanje duše aksiom i da nije potrebno dokazivati njeno postojanje zašto je onda više puta u svojim djelima pribjegavao razumu i vjeri da bi dokazao njeno postojanje?

Takvo što ima historijsku pozadinu. Objašnjenje je sljedeće: jedan dio eš'arija, između ostalih sam Ebu-l-Hasan Aš'eri, Bakilani i Allaf, pod uticajem učenja o atomizmu dušu su smatrali akcidencijom, a i suptilnim tijelom, koje nakon smrti ne opstaje. Oni su odvajali nefs od ruha. Naravno, pod nefsom nisu mislili na ono što Gazali i Ibn Sina nazivaju animalna duša.[21]

Ovakvo pogrešno mišljenje je podsticalo osobe poput Ibn Sine da za dokazivanje postojanja i supstancijalnosti duše uspostave više argumenata. Čini se da je i Gazali bio pod uticajem te klime i da je slijedeći znanstvenu tradiciju svoga doba više puta pribjegavao argumentaciji postojanja i supstancijalnosti duše. Pri tome se koristio razumom i vjerom.

Dokazi koje je koristio Gazali za dokazivanje duše su isti oni dokazi koje susrećemo u Ibn Sininim djelima, kao naprimjer: argument kontinuiteta ili jedinstva i postojanosti ličnosti, kosmološki argument (osjećanje i voljno kretanje), argument “lebdećeg čovjeka”, argument koji počiva na dokazivanju toga da je duša ima položaj inteligibilije, argument percepcije i umovanja, argument koji proizlazi iz jezika vjere i koji se temelji na tome da je sagovornik vjerskih zabrana i naredbi zbilja koja je živa, a to je duša.[22]

3- Definiranje duše

Gazali ima dva pristupa definiranju duše: aristotelovski i neoplatonički. Aristotelovsko tumačenje duše preuzima od Ibn Sine i navodi ga u svojim prvim knjigama. U skladu s tim, dušu dijeli na vegetativnu, animalnu i ljudsku i na taj način je i definira.[23] Njegovo neoplatoničko definiranje duše nalikuje sufijskom poimanju duše i susreće se u djelima koja je napisao u posljednjoj deceniji svoga života.

U Gazalijevim prvim djelima veoma rijetko se govori o teškoćama definiranja i spoznaje duše, međutim, u kasnijim djelima spoznavanje i definiranje duše se smatra veoma teškim, pa čak se tumačenje njene zbilje smatra neispravnim,[24] jer u Kur'anu stoji:

وَ يَسْأَلُونَكَ عَنِ الرُّوحِ قُلِ الرُّوحُ مِنْ أَمْرِ رَبِّي وَمَا أُوتِيتُم مِّن الْعِلْمِ إِلاَّ قَلِيلًا

Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”[25]

Pored toga, Gazali je uvjeren da će čovjeku – ukoliko se bude trudio onako kako treba – postati jasna zbilja ruha i nefsa,[26] kao što stoji u Kur'anu:

وَ الَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا وَ إِنَّ اللهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine![27]

Treba reći da Gazali kada pojašnjava dušu ponekad koristi kur'anske termine, poput nefsi emmare (duša koja navraća na zlo), nefsi levvame (duša koja sebe kori) i nefsi mutmeinne (smirena duša),[28] a ponekad upotrebljava termine kao što su duša koja slijedi strasti, duša koja slijedi srdžbu, ljudska duša, melekanska duša,[29] kako bi na taj način olakšao razumijevanje i definiranje duše i bolje razlučio njeno značenje od značenja drugih vrsta duša.[30]

Za nas je važnija kasnija Gazalijeva definicija duše po kojoj je duša nedjeljiva metafizička supstancija, koja opstoji po svojoj biti i smatra se da sadrži inteligibilije. Ona ne ulazi ni u šta, iznad prostora je, nije ju moguće smjestiti u neki prostor, a i ne propada.[31] Njoj se obraća vjera, a njene uloge su podsjećanje, čuvanje, prepoznavanje i razmišljanje.[32]

4- Dualitet duše i tijela – Prije Gazalija teolozi poput Nezzama su smatrali da je duša upravo tijelo, a da je tijelo duh[33] te da je duša, načelno gledano, akcident. Gazali je slijedeći Kur'an i pod uticajem Ibn Sine ovo učenje smatrao neispravnim i vjerovao da je duša potpuno drugačija od tijela, a da njihova jedina zajednička tačka jeste stvorenost.[34]

Ovaj antropološki pristup se sasvim jasno oslikava u Gazalijevim djelima. Više puta u svojim djelima je istakao da je tijelo zemaljski, a duša nebeski dio čovjeka. Tijelo pripada svijetu stvaranja (alemi halk), vidljivo je, nalazi se u prostoru, ima količinu i kvantitet.[35] Međutim, duša pripada svijetu odredbe (alemi emr), nije vidljiva, ne zauzima prostor i nema količinu i kvantitet. Tijelo propada, a duša je vječna. Njihovi elementi nisu istovjetni: tijelo je od materije, a duša je nematerijalna i metafizička supstancija.[36]

5- Nematerijalnost i metafizičnost duše – različiti islamski pravci imaju različita i podijeljena mišljenja o zbilji duše. Neki su govorili da je duša tijelo,[37] jedna skupina je smatrala da je duša akcident,[38] a neki su opet tvrdili da je duša nematerijalna i metafizička.[39]

Gazali dušu poima kao nematerijalnu i metafizičku supstanciju čije je izvorište božansko i ni na koji način ne pripada svijetu materije i nije akcident. On istrajava na tom stajalištu i za njegovo potvrđivanje koristi racionalne i vjerske argumente, te neispravnim smatra mišljenje onih koji tvrde da je duša akcident i da je tijelo.[40]

Gazalijevi dokazi nematerijalnosti i metafizičnosti duše uglavnom su preuzeti iz Ibn Sininih djela i svi ti dokazi su prezentirani i nema potrebe ih ponavljati.[41]

6- Vremenska stvorenost duše – Muslimanski intelektualci, također, ne dijele isto mišljenje o vremenskoj stvorenosti (hudus) i vremenskoj bespočetnosti (kidem) duše, a u odnosu na ovo pitanje moguće ih je podijeliti u tri skupine: one koji smatraju da je duša vremenski bespočetna, one koji smatraju da je duša stvorena u vremenu i oni koji po tom pitanju šute[42] i smatraju da nije moguće spoznati zbilju duše,[43] jer u Kur'anu stoji: Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”[44]

Gazali zastupa mišljenje o vremenskoj stvorenosti duše i za dokazivanje ovog stava pribjegava Ibn Sininim argumentima, a također koristi argumente koji proizlaze iz Kur'ana i hadisa.

On smatra da kada fetus dobije sposobnost i spremnost za prihvatanje duše, Bog daje da se duša u njemu pojavi. Prema tome, duša je stvorena u vremenu i pojavljuje se u trenutku kada tijelo postane spremno da je prihvati, kako stoji u Kur'anu:

فَإِذَا سَوَّيْتُهُ وَ نَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّوحِي

Pa kad mu savršen oblik dam i život u njega udahnem, vi mu se poklonite![45] Ovo uobličavanje, spremanje i pripremanje je poput pripremanje ogledala za refleksiju i odraz lica u njemu.[46]

7- Vrste i stepeni duše – Gazali poput Ibn Sine govori o vegetativnoj, animalnoj i ljudskoj duši i u nekoliko svojih djela o čovjeku usvaja i reinterpretira Ibn Sininu definiciju i tumačenje ovih termina.[47] U većini svojih djela zanemaruje govor o vegetativnoj duši, a bavi se samo animalnom i ljudskom dušom.[48]

Gazali u svom potpuno iluminacijskom djelu Miškatu-l-envar nabraja pet stepena duše o kojima ne govori u drugim djelima. O ovih pet duša govori tumačeći egzegetski i hermeneutički ajet “Nur”[49] i poredeći s njima pet riječi iz tog ajeta, a to su niša (miškat), svjetiljka (zudžadže), kandilj (misbah), drvo (šedžere) i maslina (zejtun).

Te duše su sljedeće:

  1. Osjetilna duša (niša) – Ova duša prima percepcije pomoću pet čula i nalazi se kod djece, odraslih i životinja.
  2. Imaginalna duša
  3. Racionalna duša
  4. Intelektualna ili spekulativna duša
  5. Sveta poslanička duša
  6. Strukturalna veza: U Gazalijevo doba bila su raširena tri učenja o ovoj vrsti veze između duše i tijela. Prvo je Aristotelovo učenje prema kojem je veza između duše i tijela supstancijalna i suštinska. Ova suštinska veza vodi ka jedinstvu duše i tijela i stvara jedinstvenu zbilju po imenu čovjek. Jedan mali broj muslimanskih filozofa poput Ibn Rušda prihvata ovo učenje.

وَكَذَلِكَ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ رُوحًا مِّنْ أَمْرِنَا مَا كُنتَ تَدْرِي مَا الْكِتَابُ وَ لَا الْإِيمَانُ وَلَكِن جَعَلْنَاهُ نُورًا نَّهْدِي بِهِ مَنْ نَّشَاء مِنْ عِبَادِنَاوَإِنَّكَ لَتَهْدِي إِلَىٰ صِرَ‌اطٍ مُّسْتَقِيمٍ

Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, Zaista, upućuješ na Pravi put.[50]

Gazali na kraju ove rasprave pojašnjava šta povezuje ove duše sa spomenutim značenjima, o čemu ovdje nećemo govoriti.[51]

8- Moći duše – Neki mislioci smatraju da se Gazali prilikom tumačenja i pojašnjavanja moći duše nastoji osloboditi okova učenja svojih prethodnika. On je na ovaj način uspio odvojeno razmatrati pojave i psihička stanja i ne primoravati se da za svako psihičko stanje dokazuje odvojenu psihičku silu. To se najbolje zapaža u njegovim raspravama o srdžbi, strasti, strahu, razmišljanju itd., u djelu Ihjau ‘ulumi-d-din.[52]

Ipak, nemoguće je ne zapaziti da Gazali na polju podjele, definiranja i analize moći duše nije donio gotovo ništa novo i na ovom polju, bar po pitanju općenitosti i postulata teme, slijedio je Ibn Sinu. To je veoma lahko zamijetiti čitajući njegova djela.[53]

Svakako, Gazalijeva podjela moći duše umnogome nalikuje njegovoj podjeli stepena duše. U svakom slučaju, on moći duše dijeli na životinjske i ljudske i bavi se detaljima vezanim za njih.[54]

a- Životinjske (animalne) moći duše: Ova moć obuhvata dvije druge vrste moći, pokretačke i percepcijske moći. Pokretačka moć se dijeli na moć poticanja i moć djelovanja. Moć poticanja ili poziva u strast radi zadobivanja koristi ili poziva u srdžbu radi otklanjanja štete. U oba slučaja njena uloga ovisi o volji i odluci.

Djelatna moć je upravitelj kretanja, snaga koja se nalazi u nervima i mišićima i u službi je moći poticanja te rezultira snagom.

Moć percipiranja obuhvata vanjska i unutarnja čula. Pod vanjskim čulima se misli na pet čula (čulo dodira, čulo okusa, čulo vida, čulo sluha i čulo mirisa).

U prvoj podjeli unutarnjih čula Gazali kaže: “Ova moć obuhvata sljedeće moći:

– Perceptivnu – percipira, ali ne memorira.

– Memorijsku – memorira, ali ne percipira.

– Moć raspolaganja – raspolaže percepcijama i percipira.

Gazali pojašnjavajući pobliže ove tri moći dodaje: “Perceptivna moć percipira formu ili značenje, memorijska moć memorira formu ili značenje, a moć raspolaganja raspolaže sa formama ili sa značenjima. Percepcija može biti bez posredništva ili sa posredništvom.”

Ovdje Gazali ukazuje na razliku između forme i značenja. Pod formom se misli na ono što se prvo percipira od strane vanjskih, a potom unutarnjih čula, dok je značenje ono što unutarnja čula opažaju izravno i bez posredništva vanjskih čula. Druga Gazalijeva podjela perceptivnih moći obuhvata sljedećih pet moći: zajedničko osjetilo/fantazija, imaginacija, razmišljanje, podsjećanje i pamćenje.[55] U skladu sa običajima svog vremena, Gazali je odredio mjesto svake od navedenih moći u mozgu.

b) Moći ljudske duše- Gazali moći racionalne duše dijeli na praktične i teorijske i naziva ih praktični i teorijski um. Prilikom tumačenja dodaje:

1- Praktična moć (praktični um): Praktična moć je u službi teorijske moći. Ova moć predstavlja izvor kretanja prema određenim i pojedinačnim djelima po zahtjevu teorijske moći. Ukoliko praktična moć ovlada drugim moćima tijela i ukoliko ne bude pod njihovim uticajem, u čovjeku će se pojaviti plemeniti moral. Ukoliko praktična moć (praktički um) bude pod uticajem drugih moći tijela i bude pod njihovom prevlašću, to će dovesti do pojave poročnog morala. Prema tome, praktična moć (praktični um) je izvorište lijepog ili lošeg morala kod čovjeka.

2- Teorijska moć (teorijski razum) – uloga ove sposobnosti je percepcija univerzalnih nematerijalnih formi (sticanje spoznaje) i ona oblikuje i prosljeđuje dužnosti praktične moći. Teorijska moć ima četiri razine i to:

a) Potencijalni razum – predstavlja razinu čiste pripravnosti i spremnosti za učenje.

b) Habitualni razum – predstavlja razinu usvajanja aksioma.

c) Aktualni razum – predstavlja razinu usvajanja teorijskih, stečenih i znanja koja nisu samoočigledna.

d) Prisutni razum – predstavlja razinu stalne svijesti razuma o stečenim spoznajama.

Po mišljenju peripatetičara poput Ibn Sine uspinjući proces učenja teorijske duše (teorijski razum) od razine pripravnosti (potencijalnost) do razine prisutnog razuma se odvija uz pomoć djelatnog razuma, preko kojeg se Božija dobrota iz svijeta duhovnosti izlijeva na materijalni svijet.

Gazali u skladu sa svojim iluminacijskim i religijskim pristupom kosmologiji vjeruje da Bog daruje znanje ljudima,[56] a posrednici u tome su meleci koji Božijom odredbom upravljaju poslovima Ovog svijeta, kako je Uzvišeni Bog rekao u Kur'anu: [57]

وَ مَا كَانَ لِبَشَرٍ أَن يُكَلِّمَهُ اللهُ إِلَّا وَحْيًا أَوْ مِن وَرَاء حِجَابٍ أَوْ يُرْسِلَ رَسُولًا فَيُوحِيَ بِإِذْنِهِ مَا يَشَاءُ إِنَّهُ عَلِيٌّ حَكِيمٌ.

Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jedan od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, Uzvišen i Mudar![58]

9- Jedinstvo duše – Platon je brojnost moći duša shvatio u značenju brojnosti duša.[59] Ovo učenje su prihvatili i stoici. Aristotel po ovom pitanju prigovara svom učitelju i tvrdi da ukoliko je duša djeljiva i brojna, onda nije moguće odrediti precizan i ograničen broj njenih dijelova.

U cilju rješavanja ovog problema on je učenje o raščlanjivanju i brojnosti duše zamijenio sa učenjem o brojnosti dužnosti i djela duše. Ovo učenje su prihvatili muslimanski učenjaci.

Gazali spada u red onih koji vjeruju u jedinstvo duše uz mnoštvo njenih moći, za što nudi niz argumenata.[60]

Gazalijev stav o jedinstvu duše predstavlja oslonac za uvjerenja sufija i mistika poput Suhraverdija, Ibn Arebija i Ibn Kajjima Dževzija.[61]

10- Izvornost duše – U raspravi o dualitetu duše i tijela rekli smo da Gazali ove dvije kategorije u potpunosti razdvaja i smatra različitim, tako da duša nije dio tijela niti je njegov proizvod. Iz ovoga, i naravno drugih njegovih rasprava o duši jasno se razumije da je po njegovom mišljenju ono što je iz ontološke perspektive izvorno u čovjeku i o čemu ovisi njegova čovječnost – duša. Šta tijelo može da učini ukoliko duša prekine vezu s njim? Ništa![62]

Prema tome, sve ljudske akcije i reakcije bilo koje vrste i na bilo kojem polju proizlaze iz duše i imaju njenu supstancijalnost, a tijelo je samo sredstvo i uvod za njeno djelovanje, a veoma često sama duša djeluje i bez tijela. Primjer toga su znanja stečena iz istinitih snova i nadahnuća, o čemu Gazali kaže: “Iz nutrine srca prema duhovnom svijetu na nebu otvara se otvor, kao što je van srca otvoreno pet otvora prema svijetu senzibilija… Dokazi da unutar srca postoji otvor za znanje su sljedeći: Prvi je san, čula su blokirana, a ona unutarnja vrata se otvaraju te se iz duhovnog svijeta i levhi mahfuza odslikava nevidljivo, kako bi čovjek upoznao i vidio ono što će se desiti u budućnosti… Drugi dokaz je da nema čovjeka kojem u srce nisu došla neke intuitivne misli i istinita sjećanja, kao da je nadahnut s njima. One se nisu pojavile posredstvom vanjskih čula, već se pojavljuju u srcu kojem nije poznato odakle dolaze. Poznato mu je toliko da sva saznanja ne dolaze preko čula.”[63]

Gazali za dokazivanje svojih tvrdnji pribjegava historijskim primjerima istinskih snova: “Ibn Abbas je jedne prilike, prije nego što je ubijen hazreti Husejn, a.s., iznenada ustao i uzviknuo: ‘Mi smo Allahovim i Njemu ćemo se vratiti!’ Pitali su ga: ‘Šta se desilo?’ Rekao je: ‘Ubili su Husejna!’ Upitali su: ‘Kako znaš?’ Odgovorio je: ‘Vidio sam Poslanika, s.a.v.a., i pored njega staklenu posudu punu krvi. On mi je rekao: Jesi li vidio šta je moj ummet učinio nakon moje smrti i kako su ubili Husejna? Ovo je njegova krv i krv njegovih prijatelja. Nosim je kod Boga da se žalim!’ Nakon dvadeset i četiri dana je stigla vijest da je Husejn ubijen.”[64]

Prema tome, postojanje izravne percepcije bez posredništva čula i obavještavanje o događajima koji će se desiti u budućnosti, i to putem snova, predstavlja dodatni argument za tvrdnju o primarnosti duše u čovjeku i veoma dobro pokazuje da tijelo za poslove duše ima samo ulogu sredstva i da ono nije istinski djelatnik.

Danas mnogobrojna parapsihološka istraživanja otkrivaju nove dokaze za tvrdnju o primarnosti duše, između ostalih: telepatija, viđenje skrivenog, osluškivanje skrivenog, telekineza (manipulacija predmetima i uticaj na daljinu).[65] Pored toga, putem autoskopije je dokazano da duša u stanju prekida veze s tijelom posjeduje percepcije koje su u skladu sa stvarnošću.[66]

11- Veza tijela i duše – Čini se da je moguće zamisliti dvije vrste veze između duše i tijela: strukturalnu i ontološku, a Gazali se bavi sa obje ove pretpostavljene veze.

Drugo je Platonovo učenje prema kojem je veza između tijela i duše akcidentalna. Duša i tijelo su u zbilji potpuno različiti, a njihova dualnost onemogućava da se ikada sjedine. Većina muslimanskih filozofa prihvata ovo učenje.

Treće je učenje stoika. Stoici su vjerovali u penetraciju i miješanje duše i tijela. Jedan broj muslimanskih teologa i hadiskih stručnjaka prihvata ovo učenje.[67]

Gazali vjeruje da, s obzirom da je duša nematerijalna i duhovna supstancija, ne može ulaziti i nastaniti se u nešto drugo.[68] On vezu između duše i tijela smatra akcidentalnom i ukazuje da je načelno veoma teško percipirati vezu između tijela i duše i čak je smatra jednom od neizrecivih tajni.[69]

Po Gazalijevom mišljenju, duša niti je unutar tijela niti je izvan njega, niti je vezana za njega niti je od njega odvojena.[70] Možda pod nepovezanošću duše i tijela misli na to da duša ne ulazi u tijelo i da nije dio tijela. Pod neodvojenosti duše i tijela misli da između tijela i duše postoji instrumentalna veza i da duša upravlja tijelom. Druga dimenzija ove nepovezanosti i neodvojenosti, odnosno činjenice da duša nije unutar, a niti izvan tijela jeste da povezanost i odvojenost kada je u pitanju duša nemaju smisla i ovo je bespredmetan govor, jer povezanost i nepovezanost predstavljaju odlike i akcidente materije i tijela. Duša nije tijelo i povezanost i odvojenost ne važe za nju. Prema tome, duša niti je povezana sa tijelom niti je od njega odvojena.[71]

Zaključak je sljedeći: prema Gazalijevom mišljenju duša nema strukturalnu i ontološku povezanost s tijelom. Sada, da vidimo da li između tijela i duše postoji instrumentalna povezanost. Ukoliko postoji veza, da li je ona jednosmjerna ili dvosmjerna ?

b) Instrumentalna veza- Ibn Sina ukazuje na ovu vrstu veze i njenu dvosmjernu odliku. I Gazali se, također, bavi instrumentalnom vezom između tijela i duše i njenom dvosmjernošću i naglašava je. U djelu Kimija-jee se’adat kaže: “Znaj da je tijelo država srca i u toj državi srce ima različite vojske… Čula su njegova zamka, a tijelo njegova jahalica. Srce je zapovjednik i vladar svih. Kada zapovijedi jeziku on progovara, kada zapovijedi ruci ona uzima, kada zapovijedi nozi ona ide, kada zapovijedi oku ono gleda, a kada zapovijedi moći razmišljanja onda razmišlja…”[72]

Ne samo da duša vlada u okvirima svoga tijela, već ponekad postane toliko moćna da može djelovati na druge osobe i druge stvari.[73] Gazali smatra da je tome razlog veći stepen na kojem se nalaze neke duše. Drugi su govorili o tome da su postojali ljudi koji su mogli uz pomoć snage duše ovladati tijelom i učiniti ga pokornim, tako da su činili neke stvari koje na prvi pogled izgledaju zapanjujuće i nevjerovatne.[74] (Više pojašnjenja o instrumentalnoj vezi može se naći u poglavlju Principi).

12- Vječnost duše – Ukoliko bi duša bila sve ono što je o njoj rekao Gazali, a ne bi bila vječna, struktura njegovog odgojnog i moralnog sistema bi bila bez temelja i od toga ne bi bilo ništa. Jer, ukoliko bi duša umrla sa smrću tijela i ukoliko bi smrt označavala svršetak čovjekovog postojanja, ne bi bilo mjesta za vjerovanje u sve ono što je rečeno o životu nakon smrti tijela, a priče o patnjama u mezaru, ispitivanju, okupljanju na Sudnjem danu, preciznom propitivanju ljudskih djela, prelasku preko Sirat-ćuprije, ulasku u Džennet i Džehennem,[75] viđenju Boga i postizanju neuporedivog užitka[76] predstavljale bi besmislice, fantazije i maštarenje.

Po Gazalijevom mišljenju zbilja čovjeka je upravo duša, ona po sebi postoji i opstoji i za svoje postojanje i opstojanje nema potrebu za tijelom. Zbog toga, propast tijela ne rezultira propašću duše. Gazali pojašnjava da smrt ne označava nestanak čovjeka. Smrt je prekid veze između tijela i duše i nemogućnost duše da koristi vanjska čula, kretanja i imaginacije. Smrt ne može umanjiti ni trun osobenosti ljudske zbilje.[77]

U Gazalijevim djelima se više puta pojavljuje pitanje potvrđivanja i dokazivanja opstojnosti duše i vječnosti čovjeka. Ponekad pribjegava racionalnim argumentima,[78] a nekad se poziva na vjerske stavove. Jedan od racionalnih argumenata koji Gazali koristi jeste kondicionalni sud o kojem smo već govorili. Dokazi koje uzima iz vjere ponekad su kur'anski ajeti, a ponekad opet hadisi.[79]

13- Krajnji cilj duše – Pod uticajem svog mističko-religijskog pristupa pitanju egzistencije i čovjeka Gazali spominje dva poželjna cilja duše i to: dunjalučki i ahiretski.

Dunjalučki poželjni cilj duše jeste sticanje znanja,[80] slobode i na kraju stizanje do čistog tevhida, razumijevanja i osvjedočenja u jedinstva egzistencije. Treba reći da Gazali smatra da tevhid ima šest stepena čiji je posljednji stepen iščeznuće u tevhidu.[81] Na ovom stepenu tevhida duša jednobošca ne vidi da postoji išta drugo osim Boga i stopljena je s tevhidom Božije Biti pa je čak nesvjesna i svoga iščeznuća u tevhidu i potpuno neobaviještena, jer ukoliko bi obraćala pažnju na vlastito iščeznuće u tevhidu to bi značilo da još uvijek nije dostigla istinsko iščeznuće, da je u vlastitim okovima te da nije dostigla razumijevanje jedinstva egzistencije i osvjedočenje u njega.[82]

Ukoliko duša dostigne istinsko iščeznuće u tevhidu i spozna čisti tevhid, ajet:

قُلِ اللهُ ثُمَّ ذَرْهُمْ

Reci Allah i zatim ih ostavi![83] se obraća njemu, a riječi

كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ.

Sve će, osim Njega, propasti![84] su riječi njegova srca i tumač njegova stanja i takva duša je ona koja kaže: “Osim Boga ništa drugo ne vidim, u postojanju osim Boga nema ništa drugo i postoji samo Jedan, a to je Bog!”[85]

Duša u ovom stanju postojanja ne vidi ništa osim apsolutne ljepote, dobrote i ispravnosti. Ona sebe nalazi sjedinjenom sa ovom ljepotom, dobrotom i ispravnošću, tako da pliva u njenoj biti i zbilji i postaje njenim dijelom.[86]

Gazali smatra da je poželjni cilj duše na Drugom svijetu susret sa Bogom u vječnom dvoru i to naziva “Likaullah” (susret sa Allahom). Ovaj cilj, kao što je u drugom poglavlju rečeno, ima svoje stepene i razine, a određivanje tih stepena slijedi znanje duše o Uzvišenom Bogu, što je u šerijatu poznato kao iman (vjerovanje).[87] Drugim riječima, onaj koji na Ovom svijetu dostigne krajnju sreću i krajnje ciljeve duše u tevhidu i na Onom svijetu će dostići krajnji cilj susreta sa Bogom i njemu će pripasti najjasnije viđenje i susret bez ikakvih zastora. Zaista, ono što duša posije na Ovom svijetu, na drugom svijetu će žeti.[88]

Duša će osim susreta sa Bogom – u bilo kojem značenju i formi da to bude – uživati i u blagodatima Onog svijeta. Vrsta i količina tih blagodati slijedi spoznaju, namjere i djela duše na Ovom svijetu.

Najnepoželjniji cilj duše na Ovom svijetu jeste pripisivanje Bogu sudruga, nevjerovanje u Boga, zastranjivanje, manjkavost, neznanje, neljudskost, samoveličanje, pohlepnost za čašću i nepravednost.

Najnepoželjniji cilj duše na Drugom svijetu je uskraćenost viđenja Boga, uskraćenost od blagodati i patnja u džehennemskim mukama, čija vrsta i količina ovise o životu duše na Ovom svijetu.

Svakako, Gazali jako naglašava reproduktivnu vezu između dunjalučkog i ahiretskog života, drugim riječima, snažno ističe vezu između poželjnog i nepoželjnog cilja duše na Ovom svijetu i udjela koji će imati na Onom svijetu. Ova kategorija predstavlja jedan od temelja Gazalijeve antropologije i u skladu s tim, on duše dijeli u nekoliko skupina.[89]

1- Duše koje na Dunjaluku ne postignu spoznaju i ne poznaju istinu i laž. One niti će biti kažnjene, a niti će uživati u blagodatima. U ovu skupinu spadaju djeca i umno zaostali.

2- Duše koje naginju laži i koje djeluju suprotno propisima vjere. One u spoznaji i u ponašanju posjeduju nedostatnosti i nedostojnosti i ostat će u Džehennemu.

3- Duše koje se pokoravaju istini i koje postignu spoznaju, ali ne putem argumenata i kategoričkih dokaza. U svakom slučaju čine dobra djela i pridržavaju se vjerskih propisa. Oni će obitavati u Džennetu po imenu Firdevs.

4- Duše koje su prihvatile ispravno vjerovanje i učenje, ali su okrenute Ovom svijetu. Ove duše će jedno vrijeme provesti u Džehennemu, ali će na kraju biti oslobođene.

5- Neke duše u znanju dosegnu stepene savršenstva, istinita vjerovanja prihvataju na temelju pouzdanih argumenata, ali ne slijede put vjerskih propisa, ne čine dobra djela i ne djeluju u skladu sa svojim znanjem. One će neko vrijeme provesti u Vatri, te će na kraju biti oslobođene i zahvaljujući znanju koje su sakupile stići će do sreće i bit će sigurne od nepovoljnih ahiretskih posljedica dunjalučkih strasti.

6- Ukoliko duša putem intuicije (hads) ili promišljanja postigne nepobitna znanja te postane čista i dobra i slijedi zahtjeve vjere, doseći će visoke stepene sreće i postići će sjedinjavanje bez razdvajanja. Ovo spajanje je upravo viđenje čiste Istinske Ljepote i Apsolutne Veličanstvenosti i Čistog Savršenstva. Kao što je Plemeniti Bog rekao u Kur'anu:

وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ نَّاضِرَةٌ۝ إِلَى رَبِّهَا نَاظِرَةٌ

Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.[90]

Nastavak: Spoznaja u Gazalijevom mišljenju


[1] Ihja, 3/7; Miradž, str. 19

[2] Miradž, str. 74-75.

[3] Ihja, 1/13.

[4] Mizanu-l-amel, Gazali, prijevod Ali Ekber Kesmani, str. 117.

[5] Miradž, str. 21.

[6] Ibid.

[7] Ibid, str. 67-72.

[8] Ibid, str.67.

[9] Mizan, str. 117.

[10] Ihja, 3/53.

[11] El-mednunu bihi, str. 92-93; El-mednunu-s-sagir, str. 124-125.

[12] Ihja, 3/2.

[13] Mizan, str. 117-119, 123.

[14] El-hikmetu fi mahlukatillahi azze ve dželle, Gazali, str. 21-30.

[15] Pogledati: Ihja, 3/2, Miradž, str. 68,; Me‘aridž, str. 14; Er-risaletu-l-ledunnijje, Gazali, str. 61; Kimija, 1/81.

[16] Kimija, 1/13.

[17] Ez-zeri‘a ila mekarimi-š-šeri‘a , Ragib Isfahani, str. 11-12.

[18] Kimija, 1/11.

[19] Me‘aridž, str. 24.

[20] Kimija, 1/16.

[21] El-Faslu, Ibn Hazm, 50/201; Er-Ruh, Ibn Kajjim, str. 165, Također, pogledati: Predgovor Musa Amida na Ibn Sinino djelo Risalei nefs, str. 10.

[22] Miradž, str.30-37.

[23] Ibid, str. 26-27.

[24] Kimija, 1/17; El-mednunu-s-sagir, str. 119-121; Ihja, str. 42; Revda, str. 31, 36-37.

[25] Isra, 85.

[26] Kimija, 1/17-18.

[27] Ankebut, 69.

[28] Revda, str. 32.

[29] Ihja, 3/4.

[30] Er-risala, str. 59-60.

[31] El-mednunu-s-sagir, str. 119-121.

[32] Er-risala, str. 60.

[33] Mekalatu-l-islamijjin, Ebu-l-Hasan Aš'eri, str. 28.

[34] Kimija, 1/17.

[35] Ibid, str. 16-17.

[36] Miradž, str. 74.

[37] El-Fasl, 5/24.

[38] Ibid,str.24.

[39] Tehzibu-l-ahlak ve tathiru-l-a'rak, Miskevejh, str. 2-3.

[40] Kimija, str. 1/17.

[41] Miradž, str. 72-73; Me‘aridž, str. 28-32; Er-risala, str. 59-63; Također, pogledati: Ravanšenasi az didgahe Gazali va danešmandane eslami, 1/173-203; El-insanu fi felsefeti-l-Gazali ve tesavvufihi, Zeki Mahmud Adluddin Salim, str. 125-130 i uporediti s fusnotama u djelu Usule felsefe ve raveše realism, Murteza Mutahari, 1/88-89.

[42] Ravanšenasi az didgahe Gazali va danešmandane eslami, 1/142.

[43] Ibid.

[44] Isra’, 85.

[45] Sad, 72.

[46] Pogledati: Me‘aridž, str. 91-101.

[47] Ibid, str. 26-27; Mizan, str. 37-38.

[48] Miškat, str. 62-66; Mizan, str. 31-36; Er-risala, str. 59-63.

[49] Nur, 35.

[50] Šura, 52.

[51] Miškat, str. 62-66; Gazali u djelu Me‘aridž, str. 35, izraze iz 35. ajeta sure Nur poredi sa sa stepenima razuma.

[52] Ravanšenasi az didgahe Gazali ve danešmandane eslami, 2/16.

[53] Pogledati: Miradž, 38-51; Miradž, str. 65-71; Mizan, str. 32-36.

[54] Pogledati: Miradž, 37-51; Miradž, str. 69-71; Mizan, str. 32-36; Ihja, 3/5-6.

[55] Ihja, 3/6; Revda, str. 33.

[56] Uporedi sa: Hoda va elm, Volter Hiterli, prijevod Ali Ekber Kesmani, str. 78.

[57] Miradž, str. 70-71, 74; Mizan, str. 34.

[58] Šura, 51.

[59] Dirasatun fi-l-felsefeti-l-islamijje, Mahmud Kasim, str. 39. (Preneseno iz Ittidžahatu-l-fikri-t-terbevijji-l-islami, Seid Ismail Ali, str. 190).

[60] Pogledati: Me‘aridž, str. 69-72, 86-87; Mizan, str. 38-39; Kimija, 1/15.

[61] Ravanšenasi az didgahe Gazali ve danešmandane eslami, 1/130-140.

[62] Pogledati: Kimija,1/25-26.

[63] Ibid, str. 2/28-29.

[64] Ibid, str. 2/633.

[65] Pogledati: Džahane gejb va gejbe džahan (Tri članka o teologiji danas), Behauddin Horamšahi, str. 47-49 i uporedi sa Kimija, 1/33-34.

[66] Džahane šegeftangize magz, Džudis Hoper, prijevod Ibrahim Jazdi, str. 554-559.

[67] Ravanšenasi az didgahe Gazali ve andišmandane eslami, 1/207.

[68] Neki savremeni zapadni učenjaci pored toga što smatraju da duša upravlja tijelom i vjeruju da sve ljudske akcije i reakcije proizilaze iz duše te priznaju da je duša udahnuta od Božijeg duha, ipak smatraju da je duša penetrirala u tijelo (Pogledaj. Hoda va elm , str. 82-83.)

[69] Ihja, 3/3.

[70] Er-risala, str. 60-63; Revda, str. 35.

[71] El-mednunu-s-sagir, str. 120.

[72] Kimija, 1/ 18-19; Ihja, 3/5-7; Er-risala, str. 62; Me‘aridž, str. 86-87.

[73] Kimija, 1/33-34.

[74] Za više podataka o relativno novijem gledanju na pitanje instrumentalne veze između duše i tijela pogledaj: Ilmu-n-nefs Ibn Sina va tatbike an ba ravanšenasi džadid, Ali Ekber Sijasi, str. 43-45.

[75] Ihja, 1/114-115.

[76] Ibid, 4/311-314.

[77] Kimija, 1/89-91.

[78] Pogledati: Me‘aridž, str. 102-106.

[79] Pogledati: Kimija, 1/90-91; Me‘aridž, str. 102.

[80] Ihja, 3/284; Mekatib, str. 55-56.

[81] Miškat, str. 47.

[82] Mekatib, str. 23.

[83] En'am, 91.

[84] Qasas, 88.

[85] Pogledati raspravu o jedinstvu egzistencije u drugom poglavlju ove knjige.

[86] Me‘aridž, str. 132; Revda, str. 25-26.

[87] Ibid, str. 142.

[88] Ibid.

[89] Ibid, str. 136.

[90] Kijame, 22-23.