Al-Kindi je bio porijeklom iz plemena Kindah koje je nastanjivalo južni dio Arapskog poluostrva i koje je u civilizacijskom pogledu bilo naprednije od ostalih plemena tog područja. Značajan broj članova ovog plemena kasnije je imigrirao u Irak – Babilon i u toj zemlji proveli su duži vremenski period.
Al-Kindi se rodio u Kufi krajem drugog hidžretskog stoljeća. Njegov otac, Ishāq bin Sabāh, u doba vladavine abasidskih halifa Al- Mahdija i Hārūn Er-Rešīda je bio namjesnik Kufe, a njegovi pradjedovi su vladali plemenom Kindah i južnim područjima Arapskog poluostrva. Tačan datum rođenja i smrti Al-Kindija nam nije poznat, jedino znamo da se rodio oko 185.h.g., a preovladava mišljenje da je preselio na drugi svijet 252.h.g.[1] Kao i u vezi sa njegovim rođenjem i preseljenjem, informacije koje posjedujemo u vezi sa obrazovanjem, odgojnom pozadinom i moralnim osobenostima Al-Kindija su oskudne. Po svemu sudeći, on se preselio iz Kufe u Basru i u Basri učio neke nauke, a potom i u Bagdadu, dakle u kulturnim centrima svoga vremena. Nije nam poznato do kada je Al-Kindi ostao na dvoru halife i kakav je položaj imao.
Nakon “prevodilačke revolucije”, Al-Kindi je napisao prva originalna filozofska djela u islamskom svijetu. Spadao je među ličnosti koje su podupirale i pomagale prevodilački pokret i bile zagovornici ulaska grčkih i indijskih djela u islamski svijet.
Smatra se da je bio prvi muslimanski filozof; međutim, u raspravi o Al-Fārābiju bit će potrebno još jednom osvrnuti se i razmotriti pitanje da li je Al-Kindi utemeljitelj islamske filozofije ili je to ipak Al-Fārābi.
Nisu nam poznati njegovi učitelji, ali možemo navesti imena učenjaka za koje se zna da su bili njegovi učenici, kao Abū-l-Abbās Ahmed bin Tayyib Sarhasī (rođen 286.h.g.), Abū Yezīd Ahmed bin Sehl Balhī (rođen 322.h.g.) i Abū Ma'šar Balhī (rođen 272.h.g.).
On je potkraj svoga života bio izgnan iz palate abasidskih halifa, tokom vladavine Mutevekkila oduzeti su mu svi njegovi spisi i knjige, a i njegova lična biblioteka je bila zaplijenjena. Biografi obično Al-Kindiju pripisuju pretjeranu štedljivost. Naprimjer, Al-Džāhiz (rođen 255.h.g.), mu'tezilijski književnik i spisatelj, u svom djelu Al-Buhelā’ koje je napisano malo prije smrti Al-Kindija donosi nam vijesti o Al-Kindijevoj škrtosti. I kasniji autori, na primjer Ibn Ebi Usaybi'ah, isto tako pripisuju Al-Kindiju određene riječi i govore u kojima on pravda i upućuje riječi hvale štedljivosti kao vrlini. Međutim, ovakve riječi su se uvijek pripisivale književnicima i zaljubljenicima u spoznaju istina te ih se nipošto ne može držati pouzdanim i vrijednim pažnje.[2]
On je prvi autor filozofskog rječnika na arapskom jeziku u islamskom svijetu koji se zove “Risaletu fi hududil-ešja ve rusumihe” tj. “Poslanica o definicijama i deskripcijama stvari.”[3] Iako su neki izvori Al-Kindiju greškom pripisali prevode brojnih filozofskih djela, mi ga uprkos tome možemo smatrati prvim tvorcem arapskih stručnih termina koji su stajali naspram grčih filozofskih izraza, a također, i prvim znanstvenim redaktorom islamskog svijeta. Međutim, činjenica je da on nije nikada izravno pristupio prevođenju tekstova, mnoga bitna filozofska djela prevedena su na arapski jezik na njegov zahtjev i pod njegovim znanstvenim nadzorom, a on je isto tako igrao aktivnu ulogu u pročišćenju i sažimanju izvornih filozofskih tekstova prevedenih na arapski jezik. Najznačajnije djelo na čijim početnim stranicama susrećemo ime Al-Kindija kao glavnog redaktora i lektora je djelo Usūlūdžijā[4] koje je imalo ogroman utjecaj na potonje muslimanske mislioce.
Shodno dokazima i svjedočanstvima koja posjedujemo, Al-Kindi se smatra prvim filozofom i naučnikom islamskog svijeta, to jest naučnikom koji je vladao svim naučnim oblastima. On je u različitim naučnim disciplinama napisao brojne traktate, kao što su to traktati iz teozofije, prirodnih nauka, matematike, astronomije, medicine i muzike. Među Arapima on se spominje kao astronom najvišeg ranga. Tokom više od pola posljednjeg stoljeća, među muslimanima, a posebno među Arapima, uočava se ozbiljno nastojanje u smislu upoznavanja i analize Kindijevih djela. Opširan analitički uvod Muhammed Abdulhadi Ebu Rīdaha na Kindijeve poslanice, još uvijek privlači pažnju svakog istraživača koji ima namjeru baviti se istraživanjem Al-Kindijeve misli.
Među najopsežnija i najiscrpnija publikovana djela o Kindiju spada djelo pod naslovom: “Al-Kindi ve araehul-felsefijetu” tj. Al- Kindi i njegova filozofska misao koju je napisao Abdurrahman Šah Veli.[5]
U pitanjima vjerovanja bio je blizak mu'tezilijskoj teologiji (kelamu), ali i mogućnost njegova pripadanja šiitskom pravcu se ne smije zanemariti. Prvi put je Seyyed bin Tāvūs (umro 664.h.g.) u djelu Feredžul-humum fi tarihin-nudžum Al-Kindija ubrojao u skupinu šiitskih astronoma. I drugi su, na primjer Šejh Āgā Bozorg Tehrānī, potom Seyyed Mohsen Amīn Džebel ‘Āmolī, Abdullah Ni'met i profesor šehid Motahari koji nikada nije pretjerivao u svom govoru, isto tako bili istog uvjerenja.
[1] Postoje određene sumnje i razilaženja u vezi sa datumom njegova rođenja koje se dogodilo između 180. i 185.h.g. kao i u vezi datuma njegove smrti koja se dogodila između 252. i 260.h.g.
[2] Anton Sejf u vezi sa ovim iznosi svoje uvjerenje i kaže: “Pleme Kindeh je jedno od velikim plemena koje je imalo snažan i konstantan utjecaj još od vremena neznaboštva pa sve do abasidskog perioda.”
[3] “Risāletun fi hudūdal-ašyā’ va rusūmiha”
[4] Pseudo- Aristotelovo djelo koje nosi i naslov “Ketāb ar-rubūbiyyah” (Knjiga o Božijem gospodstvu i vlasti)
[5] Ova knjiga je u stvari autorova doktorska disertacija koja je odbranjena na Univerzitetu Al-Azhar; pogledati: Abdurrahman Šahveli, Al-Kindi va ārā'ehu Al-falsafiyyah