Preuzeto iz udžbenika “Historija islamske filozofije” s Univerziteta “Al-Mustafa”.
Prethodno: Al-Kindijeva djela
Svi autoriteti se jasno slažu da je Kindi odigrao ulogu mosta između filozofije i vjere. Njegovi traktati svjedoče tome da je on ujedno bio i prvi muslimanski pisac filozofije, a i jedan od zastupnika stava podudarnosti puta razuma i filozofskih učenja sa putem vjere i vjerskih učenja.
Kao što je i prije ovoga ukazano, u dijelu vezanom za Farabija treba promišljati o pitanju da li je Kindi utemeljitelj islamske filozofije ili Farabi. Drugo, da li Kindija možemo smatrati vlasnikom određene filozofske škole? Odgovor na ovo pitanje je ili negativan ili je, u krajnjem slučaju, davanje pozitivnog odgovora na ovo pitanje veoma teško. Međutim, ako Abu Nasra Farabija budemo smatrali utemeljiteljem islamske filozofije onda Kindija moramo ubrajati među pionire kojdfi su pripremali uvjete za pojavu islamske filozofije.
Nema sporenja oko činjenice da je Kindi prvi muslimanski filozof koji je uronio u filozofska pitanja i pisao ih je na arapskom jeziku.
On je nastojao da filozofske škole koje prije toga nisu bile poznate muslimanima, a posebno Arapima, učini poznatim i da im pojasni pitanja koje do tada nisu poznavali. Iako je ovo bio težak zadatak, ipak je Kindi uspio da ga donekle obavi.
Drugi veoma važan utjecaj Kindija je bio pokušaj pokretanja procesa naturalizacije filozofskih misli putem preduzimanja kovanja novih termina na arapskom jeziku kao zamjenu za termine koji nisu bili na arapskom jeziku.
Treba reći da je Kindi odabrao najbolji metod. Naime, krenuo je istim onim putem kojim su krenuli prevodioci. Kao prvo, kako bi pronašao termine, počeo je istraživati arapski jezik te je u ovom jeziku pronašao ekvivalente za svaki strani termin. Termini poput “hikmet” umjesto “filozofije” i “unsur” umjesto “ustukus” i sl. Zatim se u svojim spisima pozabavio pojašnjenjem novih termina kako bi um čitaoca upoznao sa njima.
Abu Rijda u vezi s tim kaže:
“Kindi se ističe po tome što, kada mu se javlja potreba za kovanjem termina, nekada oživljava neku staru riječ koja se više ne koristi. Poput riječi “ejs” u značenju “mevdžud” zatim tvori množinu za tu riječ u obliku “ejsat”,a onda iz te iste riječi tvori glagol “ejjese”, infinitiv “te'jis” ismi fail “muejjis” ismi meful “muejjes”. Zatim, prilikom definiranja novokovanog stvarnog glagola kaže “te'jisul-ejsat an lejse”.[1]
Kindi također vrši inovacije i u arapskom jeziku.Naprimjer, iz lične zamjenice “huve” derivira glagole “huvijje, juhvijje” i “tehvijje, jetehevvije”. Treba istaći da je bio stručnjak za arapski jezik, tako da danas čitaoci, čitajući njegova djela, nailaze na neke derivirane oblike riječi koji im izgledaju čudni, međutim, kada konsultiraju rječnik uvjere se da je upotrijebljen ispravan oblik riječi.[2]
Naravno, neki od termina koje je koristio Kindi kasnije su zamijenjeni drugim terminima. Npr. umjesto “kunije” “meleke” umjesto “tinet” “hejula i madde” umjesto “mudžerrede” “mufarika” umjesto “meijjet” “mahijjet” umjesto “hamil” “kabil” umesto “evdžede” “edreke” umjesto “kuvvei galebijje” korišteno je “kuvvei gazabijje”. Međutim, to ni u kom smislu ne smanjuje važnost njegovog djela.
Na najznačajnije utjecaje Kindija na islamsku filozofiju smo se, donekle, osvrnuli u njegovoj biografiji i u ovom dijelu teksta. Iako se u vezi s ovim pitanjem mogu iznijeti i druge činjenice, ipak ćemo se, kako bismo izbjegli nepotrebno proširenje teme, zadovoljiti sa iznesenim.
[1] Resailu al-Kindi al-felsefijju, str. 20-21.
[2] Isto.