Definicija epistemologije

Preuzeto iz knjige “Osnove islamske filozofije”, Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar

Prevod: Armin Hadrović

Prethodno: Značaj epistemologije i kratak pregled historije epistemologije

Prije nego pristupimo definiranju epistemologije (šenāĥt šenāsī), neophodno je prokomentirati sam izraz spoznaja(šenāĥt)[1]. Ovaj izraz i njemu ekvivalentna riječ ma‘refat u arapskom imaju različite upotrebe. Njen najopćenitiji pojam jeste apsolutno sve znanje, svjesnost i informacija. Ponekad se dodjeljuje partikularnim percepcijama, ponekad se upotrebljava za prepoznavanje, a katkad se koristi za nauku koja sa sigurnošću odgovara stvarnosti. Postoje i neke debate u leksici i etimologiji o stranim ekvivalentima, što ovdje nema potrebe navoditi.

Međutim, moguće je smatrati da znanje, kao predmet nauke epistemologije, ima bilo koje od spomenutih ili neko drugo značenje. Ustvari, ovo je podređeno dogovoru. Ali pošto cilj pregleda epistemoloških problema nije specifičan nijednoj specifičnoj vrsti znanja, bolje je koristiti upravo ono općenitije značenje koje je ekvivalentno znanju apsolutno, to jest, apsolutno svem znanju.

Pojam znanja jedan je od najjasnijih i po sebi najočiglednijih pojmova te ne samo da nema potrebu ni kakvom definicijom nego je njegova definicija nemoguća jer nema jasnijih pojmova kojima bi se ono definiralo. Fraze i iskazi koji se u filozofskim i logičkim knjigama koriste kao definicije znanja i nauke nisu stvarne definicije. Svrha njihovog navođenja jeste pobliže određivanje njegovih primjera u nekim pojedinačnim naukama ili poljima istraživanja, kao što logičari definiraju znanje kao “stjecanje forme nečega u umu”, a svrha ove definicije jeste pobliže određivanje primjera znanja kojeg oni smjeraju, a to je “stečeno znanje” (‘elm-e huṣūlī). Ili ukazuje na teoriju o nekim ontološkim problemima koju zastupaju oni koji nude definiciju, kao kad neki filozofi kažu znanje je “prisustvo (hud}ūr) nematerijalnog bića u drugom nematerijalnom biću”, ili “prisustvo stvari u nematerijalnom egzistentu”. Svrha ovih definicija jeste da se navede njihov stav o nematerijalnosti znanja i znalca.

Ako hoćemo objasniti znanje, bolje je reći da je ono prisustvo same stvari, ili njene partikularne forme, ili njenog univerzalnog pojma u nematerijalnom egzistentu.

Pored toga, trebamo reći da za znanje nije neophodno da znalac bude nešto drugo od znanog predmeta. Moguće je, kao u slučaju svijesti o samome sebi, da ne bude brojnosti između znalca i znanog (‘ālem wa ma‘lūm). Ustvari, u takvim slučajevima jedinstvo znalca i znanog savršen je primjer prisustva znanog u znalcu.

Definicijom koju smo dali za izraz znanje, epistemologiju možemo definirati kao nauku koja raspravlja o ljudskom znanju, o vrednovanju njegovih vrsta i o kriterijima njihove ispravnosti.

Nastavak: Samoočiglednost načela epistemologije – Kvalitet ovisnosti filozofije o epistemologiji

---