Preuzeto iz knjige “Osnove islamske filozofije” (lekcija 48), Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar, 2013
Prethodno: Akcidenti
Obuhvata:
Kategoriju kvaliteta
Osjetilne kvalitete
Kvalitete specifične za kvantitete
Pripravnosne kvalitete
Zaključci
Kategorija kvaliteta
Svako ljudsko biće unutar sebe prisustvenim znanjem pronalazi niz različitih mentalnih stanja, poput stanja radosti i tuge, straha i nade, užitka i boli, žudnje i odbojnosti, ljubavi i neprijateljstva itd.
Također, ono percipira neke atribute tijela preko svojih vanjskih osjetila, koji su često promjenjivi, poput boja, ukusa, mirisa, zvukova itd.
Filozofi sva ova psihička i tjelesna stanja i atribute uključuju u jedan univerzalni pojam i nazivaju ga kvalitetom, koji uzimaju rodom za sve njih, a definiraju ga na sljedeći način: kvalitet je akcident, koji po sebi ne može biti podijeljen i koji ne uključuje značenje odnosa. Ustvari, predstavljaju ga kao negaciju osobina kvantiteta i relativnih kategorija.
Međutim, izgleda da se, uprkos nesuglasicama koje se općenito javljaju o aristotelovskom sistemu roda i vrsne razlike, kvalitet mora uzeti dijelom štastava različitih materijalnih i nematerijalnih akcidenata, ili, radije, on se mora smatrati općenitim apstrahiranim pojmom, poput stanja, konfiguracije i akcidenta, koji se primjenjuju u formi akcidentalne predikacije na mnoge stvari koje se u stvarnosti razlikuju. U svakom slučaju, među akcidentalnim kategorijama ona koja se definitivno i sigurno može smatrati objektivnim akcidentom i koja ima opredmećene uzore jeste kategorija kvaliteta, a neki od njenih primjera percipiraju se putem nepogrešivog prisustvenog znanja.
Filozofi su na osnovi indukcije podijelili kvalitete na četiri univerzalne vrste: psihičke kvalitete, osjetilne kvalitete, kvalitete specifične za kvantitet i pripravnosne kvalitete.
Psihički kvaliteti
Psihički kvalitet (kajf-e nafsānī) nematerijalni je akcident koji se primjenjuje na psihičke supstance. Do sada nije dobijena precizna i potpuna tabela njegovih vrsta. Filozofi smatraju da su znanje, moć, volja i odvratnost, užitak i bol, pasivna stanja, mentalne navike i karakterne osobine među psihičkim kvalitetima. O njima se raspravljalo ponajviše u filozofskoj psihologiji, to jest, nauci o duši.
Već je nagoviješteno da su najsigurniji od svih vrsta kvaliteta psihički kvaliteti s kojima se upoznajemo putem prisustvenog znanja i unutarnjeg iskustva. Čak su i oni poput Humea, koji su sumnjali u mnoge priznate stvari, postojanje ove skupine kvaliteta smatrali sigurnim i neporecivim.
Među vrstama psihičkih kvaliteta znanje ima najveći značaj u filozofskim raspravama i zato će se o njemu neovisno raspravljati. Nakon znanja razmatra se volja, moć i sloboda, o kojima se već raspravljalo u 38. lekciji, a dodatna objašnjenja dat će se u raspravi o atributima Boga Svevišnjega.
Osjetilni kvaliteti
Pod osjetilnim kvalitetom (kajf-e mahsūs) misli se na skupinu materijalnih kvaliteta, koji se percipiraju putem vanjskih osjetila i osjetilnih organa.
Na osnovi stava koji je prihvaćen u antičkoj prirodnoj nauci, to jest, fizici u antičkom smislu, prema kojem se smatra da vanjskih osjetila ima pet vrsta, filozofi su podijelili osjetilne kvalitete u pet skupina: boja i svjetlost kao vidni kvaliteti, zvuk kao čujni kvalitet, okus kao okusni kvalitet, njuh kao mirisni kvalitet i hladnoća, toplota, hrapavost i mekanost kao opipni kvaliteti. Međutim, u modernoj psihologiji dokazano je postojanje dodatnih osjetila, pored ovih pet dobro poznatih, koja se moraju uzeti u obzir prilikom klasifikacije osjetilnih kvaliteta.
Dokaz postojanja osjetilnih kvaliteta izvan okrilja percepcije nije lahak kao u slučaju dokazivanja psihičkih kvaliteta, jer prisustveno znanje njima ne pripada. Kako bi se osigurao ispravan odgovor na pitanje postoji li ono što percipiramo stanjem materijalnih stvari na isti način u kontekstu vanjskog svijeta, ili je duša sposobna u sebi percipirati ove stvari kao učinak niza fizičkih, hemijskih i fizioloških akcija i reakcija, dok se njihovo vlastito postojanje u materijalnom svijetu ne može dokazati, moraju se koristiti dokazi čije se premise crpe iz empirijskih nauka. Definitivna uspostava ovih vrsta premisa ovisi o napretku odgovarajućih nauka. Naprimjer, štastvo energije i veza između materije i energije nisu potpuno poznati i zato se za njih ne može dati definitivna filozofska analiza.
Stari filozofi nisu smatrali da svjetlost i toplota imaju ikakvu zbilju pored stanja i akcidenata koji se percipiraju osjetilnim organima i zbog toga su ih smatrali po sebi prostim i neraščlanjivim. Ali, na osnovi nekih stavova moderne fizike, one se moraju smatrati materijalnim supstancama, ma koliko ih se nazivalo energijom koja je, rječnikom fizike, suprotnost materiji. No, pošto se vjeruje da materija u postojanje dolazi kroz koncentraciju energije i da se pretvara u energiju kroz raspadanje i radijaciju, iz filozofske perspektive energija se mora smatrati vrstom tijela. Jer, nemoguće je da tijelo bude sastavljeno od nečega što nije tijelo ili da se raspadanjem pretvori u nešto što nema protezljivu supstancu (to jest, nema tijelo).
No, ovim se problem ne rješava, a uz daljnju pažnju postaje jasno da ono što se direktno percipira nije supstanca svjetlosti i toplote, nego atributi osvijetljenosti i zagrijanosti. Ovdje se ponovno može postaviti prethodno pitanje – postoje li osjetilni kvaliteti u vanjskom svijetu na isti način na koji se reflektiraju u okrilju percepcija.
Kvaliteti specifični za kvantitete
Filozofi još jednu skupinu kvaliteta imenuju kao kvalitete specifične za kvantitete. Jedna njihova skupina, poput parnosti i neparnosti, jeste atributom broja. Druga skupina, poput pravosti i zakrivljenosti, jeste atributom geometrijskih subjekata.
Razlog da se oni smatraju neovisnom skupinom a ne osjetilnim kvalitetima očigledno je taj što se ne mogu percipirati direktno putem osjetila.
Međutim, atributi brojeva ne mogu se smatrati zbiljskim stvarima i objektivnim akcidentima, pošto je sami broj obzirnosna stvar i nema uzora u vanjskom svijetu. Ali, atributi geometrijskih subjekata, poput pravosti i zakrivljenosti linije, ili ravnosti, konkavnosti i konveksnosti površina, jesu apstrahirani pojmovi, apstrahirani preko nekoliko posrednika iz načina egzistencije tijela. Ovo je naročito tako jer su, ustvari, linija i površina nepostojeće granice tijela, bez ikakvog vlastitog zbiljskog postojanja, a ljudski um ih, površno gledajući, smatra štastvima koja postoje u vanjskom svijetu.
Zato je ovu skupinu kvaliteta teško svrstati u objektivne akcidente koji posjeduju opredmećene uzore. Oni se najviše mogu držati analitičkim akcidentima.
Pripravnosni kvaliteti
Četvrta vrsta kvaliteta koju filozofi smještaju u kategoriju kvaliteta jeste pripravnosni kvalitet (kajfijjat-e este‘dādī, a este‘dād doslovno znači pripravnost), a definira se na sljedeći način: to je kvalitet putem kojega pojavljivanje specifične pojave dobija prednost u njenom subjektu. Nekada se on naziva pripravnosna kontingentnost (emkān-e este‘dādī), koja je oprečna drugim vrstama kontingentnosti, poput bītske kontingentnosti i ozbiljene kontingentnosti (emkān-e źātī wa emkān-e woqū‘ī)[1], jer su ostala značenja kontingentnosti od sekundarnih filozofskih inteligibilija i neštastvenih pojmova, suprotno pripravnosnoj kontingentnosti, za koju se drži da je štastvo koje pripada kategoriji kvaliteta.
Razlog za opredmećenost pripravnosnog kvaliteta jeste da je on nositeljem egzistencijalnih atributa, poput bliskosti i udaljenosti i jakosti i slabosti; naprimjer, pripravnost spermatozoida za stjecanje duha udaljenija je i slabija od pripravnosti cjelokupnog embrija. Pripravnost sjemena stabla za pretvorbu u stablo bliža je i jača od pripravnosti tla. Ako su pripravnosne kontingentnosti također umski pojmovi, poput ostalih izraza koji uključuju kontingentnost, oni ne bi prihvatali atribuciju ove vrste atributa.
Kako bi se ovaj argument procijenio neophodno je obratiti pažnju na način na koji se um upoznaje s pojmom pripravnost i na način na koji ga pripisuje nekim objektivnim egzistentima kao njihovim posebnim atributom. Primjećujući preobrazbe u objektivnim stvarima čovjek stječe znanje da pojava svake opredmećene pojave ovisi o događanju specifičnih uvjeta i nestanku nekih prepreka, što se često odvija postepeno. Naprimjer, pretvorba vode u paru uvjetovana je određenom temperaturom koja se u vodi postepeno ostvaruje. Rast biljke na slanom polju uvjetovan je uklanjanjem štetnih i osiguravanjem korisnih minerala, neophodne vode i toplote, što se ne događa odjednom.
Obraćanjem pažnje na uzročno-posljedičnu vezu i nužnost događanja “uvjeta prisustva i odsustva” (šarajat-e wodžūdī wa ‘adamī), kada se materija (to jest, materijalni uzroci pojave) razmatra u odnosu s danom joj aktuelnošću, i ako su svi neophodni uvjeti osigurani i sve prepreke otklonjene, onda će ona biti potpuno pripravna i spremna za primanje novog aktueliteta. Ako samo nekoliko uvjeta prisustva nedostaje, ili ako neke prepreke nisu uklonjene, onda će pripravnost biti udaljena i slaba. Ako postoje samo neki uvjeti ili ako postoji većina prepreka, onda će pripravnost materije biti vrlo udaljena i slaba.
U zaključku, u materijalnoj stvari koja posjeduje pripravnost za poprimanje novog aktueliteta, pored događanja uvjeta i uklanjanja prepreka, nema druge opredmećene stvari nazvane pripravnost. Radije je pripravnost ili sposobnost umski pojam koji se apstrahira iz događanja uvjeta i uklanjanja prepreka. Dokaz navedenog je da ovaj pojam neće biti apstrahiran dok se ne uporedi prethodna i naredna situacija. U slučaju pripravnosti, primjena izraza poput blizak i udaljen, jak i slab, savršen i nedostatan i slično jeste metafora i nagovještava mnoštvenost i oskudnost uvjeta i prepreka.
Interesantno je da Mulla Sadra, iako slijedi druge filozofe po pitanju supstance, akcidenata i nekih drugih tema, a razmatrajući pripravnosnu mogućnost kao vrstu koja pripada kategoriji kvaliteta, nekoliko puta priznaje činjenicu da je pojam pripravnosti apstrahiran iz otklanjanja prepreka i kontrarnosti. Između ostalog, u svom Asfāru on kaže: “Pripravnosna kontingentnost vraća se na nestanak prepreka i kontrarnosti, tako da ako su u općenitom smislu, to jest, sve nestale, onda će se nazvati bliskom potencijalnošću (qowwe-je qarīb), a ako su u nepotpunom smislu, to jest, djelimično uklonjene, nazvat će se udaljenom potencijalnošću (qowwe-je ba‘īd).”[2]
Također je u Mabda’ wa Ma‘ād[3] izričan da je pripravnost apstrahiran pojam i sekundarna inteligibilija, a kada se kaže da ona ima objektivnu egzistenciju, misli se da su objektivne stvari nositelji njenog atributa.
Zaključci
Iz rasprave o supstanci i akcidentu došlo se do sljedećih zaključaka:
1. Pojmovi supstance i akcidenta sekundarne su filozofske inteligibilije, a ne primarne inteligibilije i štastveni pojmovi. Zato se ne trebaju smatrati rodom i da su od bītī štastava.
2. Nematerijalne supstance uključuju: potpuno nematerijalne stvari (to jest, vertikalne i horizontalne intelekte), psihičku supstancu i imaginalnu supstancu. Međutim, materijalna supstanca je isto što i tjelesna supstanca, a ako se vrsne forme smatraju supstancama, materijalne supstance podijelit će se u dva ogranka, tijelo i vrsne forme.
3. Među pojmovima koji se nazivaju akcidentalnim kategorijama su psihički kvalitet i osjetilni kvalitet, koji se mogu smatrati štastvenim pojmovima koji posjeduju opredmećene uzore. Neprekidni kvantiteti, koji uključuju geometrijske kvantitete i vrijeme, moraju se smatrati analitičkim akcidentima koji govore o dimenzijama egzistencije tijela. Također, kvaliteti specifični za kvantitete mogu se držati analitičkim akcidentima. No, ostale vrste akcidenata umski su i apstrahirani pojmovi i jedino izvor njihovog apstrahiranja ima objektivno postojanje, a ne oni sami kao neovisna vrsta akcidenata.
4. Od devet akcidentalnih kategorija, šest je specifično za materijalne stvari: gdje, kada, položaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje, kao i neprekidni kvantiteti i kvaliteti specifični za njih te osjetilni kvaliteti. Prekidni kvantiteti (brojevi) i relacija zajednički su materijalnim i nematerijalnim stvarima. Psihički kvaliteti specifični su nematerijalnim psihičkim supstancama.
No, pojmovi zajednički materijalnim i nematerijalnim stvarima (prekidni kvantitet i relacija) obzirnosne su i apstrahirane stvari, a upravo ovo zajedništvo između nematerijalnih i materijalnih stvari jeste znakom da nisu opredmećeni, jer jedno štastvo ne može nekad biti materijalno a nekad nematerijalno. Kvalitet nije zasebno štastvo, prije je općeniti pojam koji se primjenjuje na nekoliko štastava s različitim zbiljama, od kojih su neka specifična materijalnim, a neka nematerijalnim stvarima.
5. Analitički akcidenti, poput neprekidnih kvantiteta i njihovih kvaliteta, nemaju postojanje osim u vlastitim subjektima. Samo ove vrste akcidenata moraju se smatrati pukim aspektima egzistencije supstance, koji vlastitim subjektima pripadaju jednim te istim prostim načinjavanjem (dža‘l-e basīt). Međutim, objektivni akcidenti, poput psihičkih kvaliteta, imaju specifičnu akcidentalnu egzistenciju i njihovo načinjavanje je složeno (dža‘l-e ta‘līfī). Brojevi, relativne kategorije i pripravnosni kvaliteti umski su pojmovi i stvarno načinjavanje (dža‘l-e haqīqī) njima ne pripada.
6. U međuvremenu smo saznali da, ako pojam ima jedan od narednih znakova, neće biti štastveni:
a. ako se podjednako predicira nematerijalnim i materijalnim stvarima, poput brojeva;
b. ako se predicira samom tom baš istom pojmu, poput broja dva, koji se može predicirati na dva broja dva;
c. ako je zajednički Nužnom Egzistentu i kontingentnim stvarima, poput relacija;
d. ako uključuje značenje odnosa, poput relativnih kategorija;
e. ako se mijenja shodno različitom gledištu, a bez vanjske promjene, poput iznad i ispod.
Nastavak: Zbilja znanja
Sažetak
1. Kvalitet se definira ovako: to je akcident koji po sebi ne može biti podijeljen i koji ne uključuje značenje odnosa.
2. Kvalitet se dijeli na četiri vrste: psihičke kvalitete, osjetilne kvalitete, kvalitete specifične za kvantitet i pripravnosne kvalitete.
3. Psihički kvalitet je nematerijalni akcident koji se primjenjuje na psihičke supstance. Budući da ga se percipira prisustvenim znanjem, njegovo postojanje jeste jedna od najizvjesnijih egzistencija.
4. Osjetilni kvalitet jeste materijalni kvalitet koji se percipira izvanjskim osjetilima, a dokazivanje njegove egzistencije, budući da se reflektira u okviru osjetila, potrebuje empirijske argumente.
5. Kvalitet specifičan za kvantitete podrazumijeva atribute koji se pripisuju brojevima i geometrijskim kvantitetima. No, atributi brojeva su, u skladu sa svojom prirodom, obzirnosne stvari, dok se atribute neprekidnih kvantiteta i geometrijskih oblika može ubrojati među analitičke akcidente.
6. Pripravnosni kvalitet jeste kvalitet posredstvom kojega pojavljivanje specifične pojave stječe prednost.
7. Razlogom njegove opredmećenosti smatrano je prihvatanje atribucije bliskosti i udaljenosti, kao što je pripravnost spermatozoida za stjecanje duha udaljenija i slabija od pripravnosti cjelokupnog embrija.
8. Pojam pripravnosti proizlazi iz poredbe materije s aktuelnošću koja se u njoj ozbiljuje, tako da u vanjskom svijetu, izuzev pripravljanja uvjeta prisustva i odsustva, ne postoji neka druga opredmećena stvar koju bismo nazvali pripravnosti.
9. To što pripravnost prihvata atribuciju bliskosti i udaljenosti jeste po poređenju i metafori i nije razlogom njene opredmećene egzistencije.
10. Mulla Sadra u nekim slučajevima pojašnjava da se pripravnost vraća na nestanak prepreke i kontrarnosti, pa ako prepreke nastanku neke pojave u potpunosti nestanu, pripravnost materije za dotičnu pojavu bit će bliska, a ukoliko neke prepreke preostanu, njena pripravnost smatrat će se udaljenom. A značenje vanjske egzistencije pripravnosti jeste da vanjska stvar prihvata njenu atribuciju.
11. Pojam supstance i pojam akcidenta nisu štastveni pojmovi i ne može ih se smatrati najvišim rodom i da su od bītī štastava.
12. Nematerijalne supstance uključuju: intelekte, duše i imaginalne supstance. Materijalna supstanca jeste upravo tjelesna supstanca koju se može podijeliti u dvije vrste: tijelo i vrsne forme.
13. Psihički i osjetilni kvalitet jesu vanjski akcidenti, a neprekidni kvantiteti i kvaliteti specifični za kvantitete spadaju u analitičke akcidente. Ostale vrste akcidentalnih kategorija su obzirnosni i apstrahirani pojmovi.
14. Šest vrsta relativnih kategorija (gdje, kada, položaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje), neprekidni kvantiteti, osjetilni kvaliteti i kvaliteti specifični za kvantitete jesu atributi materijalnih stvari. Psihički kvaliteti specifični su nematerijalnim psihičkim supstancama, a broj i relacija zajednički su materijalnim i nematerijalnim stvarima.
15. Analitički akcidenti jedan su od aspekata egzistencije supstance, a njima i njihovim subjektima pripada jedno te isto prosto načinjavanje. Objektivni akcidenti imaju specifičnu akcidentalnu egzistenciju kojoj pripada složeno načinjavanje. No, brojevima i relativnim kategorijama ne pripada stvarno načinjavanje, bilo da se pretpostavi da je ono prosto ili složeno.
16. Među obilježja neštastvenih pojmova spada njihovo prediciranje Bogu Svevišnjem, podjednako prediciranje nematerijalnim i materijalnim stvarima, prediciranje samima sebi, mijenjanje shodno gledištu i da uključuju značenje odnosa.
[1] Bītska kontingentnost (emkān-e żātī) razumski je atribut štastva s obzirom da ono bītski nema prednost ni nad postojanjem ni nad nepostojanjem i nijedno od ovog dvoga za njega nije nužno. Ozbiljena mogućnost (emkān-e wuqū‘ī) drugi je razumski atribut štastva s obzirom da njegovo postojanje, uprkos nebivanju bītski nemogućim, također ne implicira nikakvu drugu nemogućnost.
[2] Vidi: Asfār, sv. 2, str. 376.
[3] Vidi: Mullā Ṣadra, Mabda‘ wa Ma‘ād, str. 318-319.