U dosadašnjem izlaganju osnovna namjera je bila da se sa dušom upoznamo na općenit način, dok ćemo se u nastavku baviti podrobnije pitanjem moći duše i time istovremeno steći još viši stepen spoznaje o njoj. Pitanja moći duše će se razmatrati kroz sljedeća poglavlja:
a. Terminološka značenja riječi moć (قوّة)
b. Brojnost i jedinstvo moći i mjerilo brojnosti svake od njih
c. Pojašnjenje vegetativnih, životinjskih i ljudskih moći
d. Međusobna povezanost moći
e. Povezanost duše i moći
f. Povezanost duše i tijela
g. Povezanost tijela i moći
Ovo su pitanja o kojim Ibn Sina raspravlja kada promišlja o duši. Filozofi nakon njega svoja istraživanja o duši, također, temelje na ovim pitanjima. U nastavku ćemo iznoseći mišljenja Ibn Sine o ovim pitanjima navoditi i argumente drugih filozofa, kur'anske ajete i predaje.
Terminološka značenja riječi moć (قوّة)
U knjizi Šifâ’[1] Ibn Sina navodi različita značenja termina moć, koja se mogu predstaviti kroz sljedeće tačke:
a. Izvor teških djela
Riječju quwwe prvo se podrazumijevalo ono značenje koje nalazimo kod životinja, a to je ono izvorište moći pomoću koje životinje obavljaju teške radnje i aktivnosti, kao što su nošenje tereta, trpljenje gladi, otpornost na hladnoću, brzo kretanje i sl. Snaga koja je izvor ovih radnji naziva se quwwe. Nasuprot ovom značenju riječi quwwe stoji riječ slabost.
b. Moć (قدرت)
Jasno da je ono stanje životinje po kojem je mogla obaviti neke teške radnje posljedica onoga što postoji u njoj, a što se naziva moć (قدرت). Zato je postepeno riječ quwwe poprimila značenje riječi qudret, kao izvor i uzrok njenog postojanja. Naravno, jasno je da se ovo značenje dobilo analizom i raščlanjivanjem značenja riječi quwwe i nije neovisno o riječi quwwe u značenju izvora teških djela.
c. Teško podlijeganje uticajima
Riječ quwwe uključuje u sebe jednu osobinu, a to je teško padanje pod uticaj. Biće koje posjeduje čvrstinu ne pada lahko pod uticaj drugog, a primjer je čvrstina i otpornost zida na udarace. Svojstvo zida da ne reagira na udarac je mnogo izraženije i jače nego kod stakla. Zbog toga se dogodilo da kod riječi quwwe ono preuzme njeno nužno popratno značenje.
d. Izvor uticaja na drugo samim onim što jeste
Filozofi riječ quwwe koriste u njenom općem značenju i rodu koji se oslanja na njeno prvo značenje. To opće značenje i rod predstavlja ono stanje i osobinu koje ostavlja traga na drugog samim tim što jeste. U tome nema razlike da li je to drugo supstanca, akcident sa voljom ili bez volje.
e. Mogućnost (potencijal)
Riječ quwwe poprimila je još jedno značenje koje se oslanja na jednu drugu nužnost prijašnjeg značenja quwwe, a to je u značenju “prethodeća mogućnost” ili “potencijalna mogućnost”. Zato, kada se za biće kaže da je potencijalno, to znači da je njegova egzistencija na razini mogućeg i da je ostvarljiva.
Ibn Sina riječ quwwe, odnosno moć u svojim knjigama koristi i u nekim drugim značenjima. Recimo, na jednom mjestu quwwe koristi za izvorište jedne posebne radnje,[2] a na drugom opet u značenju izvorišta i uzroka promjene djela.[3] Također, ovu riječ koristi i za dušu u njenom općem značenju, podrazumijevajući i vegetativnu, i životinjsku, i čovječiju dušu.[4]
Iz gornjeg izlaganja postalo je očito da riječ quwwe u djelima Ibn Sine poprima različita značenja. Međutim, ostalo je da se rasvijetli koje od navedenih značenja riječ quwwe uključuje kada Ibn Sina govori o perceptivnim i pokretačkim moćima životinjske duše. Sigurno da se ovdje pod riječju quwwe podrazumijeva izvorište aktivnosti kretanja kod životinja. Upravo zbog toga svim moćima životinjske duše se pripisuju aktivnosti kao što su kretanje ili percepcija. U nastavku će biti viši riječi o činjenici da Ibn Sina osjetilo smatra vrstom reakcije, te zbog toga on perceptivnu moć životinje ne smatra izvorištem radnji, tako da u ovom slučaju quwwe podrazumijeva izvorište reakcija. Dakle, quwwe će imati i značenje izvorišta radnji i značenje izvorišta reakcija i podložnost uticajima.
Brojnost i jedinstvenost moći i mjerilo brojnosti svake od njih
Kada se govori o duši nezaobilazno pitanje jeste da li duša uopće posjeduje moći, te ako posjeduje da li je ta moć jedna ili ih ima više, a u krajnjem ostaje da se pojasni – naravno, u slučaju da duša posjeduje više moći – šta je mjerilo jednoće ili brojnosti moći. Ovo su pitanja koja se nameću kao početna. Iako ih Ibn Sina u svom djelu nije predočio na jasan i opširan način, intervencijama Mulla Sadre, Fahru Razija i Behmanjara ibn Marzbana ovo pitanje je sasvim objašnjeno.
Ibn Sina konstatira da se djela i aktivnosti koje proizlaze iz duše razlikuju po nekoliko osnova.
a. Razlikovanje u razinama
Djela duše posjeduju različite razine egzistencije. Naprimjer, znanje i uvid u neku pojavu može biti na niskoj razini i to je sumnja koju čini znanje popraćeno mogućnošću suprotstavljenosti. Znanje može biti potpunog uvjerenja, i to u dva oblika: uvjerenje u postojanje ili nepostojanje stvari, te uvjerenje u postojanje suprotnog ili poricanje suprotnog. Oba ova oblika su učinci duše, s tom razlikom da mogu biti jaki ili slabi, brzi ili spori, ali u svakom slučaju tiču se razlike u razinama, u ovom slučaju vezano za misao.
b. Razlikovanje po rodu
Opažanje boje ili okusa se razlikuje po tome što se prva percepcija odnosi na kvalitet organa vida, a druga na kvalitet organa okusa. Oba ova čina su radnje duše i iste su kategorije – percepcije, ali dva različita roda.
c. Razlikovanje po konceptu
Mulla Sadra ovome dodaje još i razlikovanje po konceptu, tj. pojmovnom.[5]