Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!
Vremenska distanca od doba poslanstva i prestanak toka nebeske Objave, prirodno su uvjetovali i slabljenje efekata Objave i poslaničkih mudrosti u srcima ljudi. Vremensko udaljavanje od objave obično je, zbog inkorporiranja u nebesku vjeru raznih ljudskih naplava i novotarija, prvotno čistoj i nepatvorenoj vjeri davalo ton i kolorit mita i legende.
U vremenima kada čovječanstvo nije dostiglo fazu društvenog progresa i misaone zrelosti, vremenski otklon uvijek bi porađao skretanje s linije Božanske istine i obično bi značio dokidanje izvorne Božije vjere. A to bi, s druge strane, iziskivalo potrebu slanja nove upute i novog Božijeg poslanika čime bi se čista i prosvijetljena Božanska učenja prethodnih glasnika Božijih pročistila od uplitanja ljudskih ruku: raznoraznih priča, legendi i drugih ljudskih pretjerivanja. Na fonu ovoga je i kur'anski eksplicitni govor:
“Zar nije došlo vrijeme za one koji vjeruju da se srca njihova smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data knjiga, pa su srca njihova, zato stoje proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici.” (Hadid, 16) Ni časna vjera islam nije imala ekskluzivitet zaštite od ljudskih naplava, iskrivljavanja i ubacivanja. Ali, u vrijeme objave islama ljudska civilizacija dosegla je mnogo viši nivo svijesti i znanja tako da je kadra, bez slanja novog poslanika i nove objave, čuvati naslijeđeno vjersko i historijsko blago. To je i razlog što je islamu pripala historijska čast da bude posljednja božanska vjera na ovoj planeti, sa posljednjim Božijim Poslanikom (S).
Međutim, teret očuvanja riznica islamskog blaga neće snositi svi podjednako. Naprotiv, samo će mali broj islamskih velikana na svojim plećima iznijeti tu veliku dužnost i obavezu. Tako će se uvijek u svakoj generaciji pojavljivati barem jedan od čuvara i obnovitelja pejgamberovske iskonske vjere. Posredstvom ove malobrojne skupine ljudi, Božanski dokazi i nebeski znakovi pojačanim svjetlom zračit će čistom vjerom na zemlji. Imam Ali, mir neka je na nj, o ovim obnoviteljima svete Božanske riječi kazao je Kumejlu ibn Zijadu:
“Da, Bože moj, ali Zemlja nikada nije bez onoga ko stoji uz Boga s dokazom, bilo otvoreno, ili općenito znano, bilo sa strahom prikriveno, kako dokazi Božiji i znaci jasni ne bili opovrgnuti. Koliko je takvih i gdje su oni?! Boga mi, oni su malobrojni, ali oni su pred Bogom izuzetno cijenjeni. Preko njih Allah čuva dokaze svoje i znake jasne, sve dok ih oni ne povjere drugima poput sebe i ne zasiju sjeme njihovo u srca onih koji su im slični. Znanje ih vodi razumijevanju zbiljskom pa se tako povezuju s uzvišenim nadahnućem povjerenja. Oni smatraju lahkim ono što oni u izobilju smatraju teškim. Njima je omiljeno ono što neznalice smatraju čudnim. Oni se druže sa svijetom ovim tijelima, dok su im duše povezane za mjesto najuzvišenije. Božiji su namjesnici na zemlji Njegovoj i pozivatelji u vjeru Njegovu. Ah! Ah! Kako čeznem da ih vidim.” (Nahdžu Balaga, kratke izreka 147.)
Čuvari Božanskog zakona (Šerijata) i njegovih uzvišenih osobenosti, uz izuzetnu motivaciju i energiju, kroz sva krizna vremenska razdoblja oživljavali su ljudsku misao, a iz zajednica ljudskih odstranjivali novotarije i sve ono stoje u Islamu imalo kolorit širka. Ali dragulj među posjednicima kriterija mudrosti, Allame, plemeniti učitelj i otac savršenih Božijih dokaza među svima njima ostvario je naročita postignuća i utjecaje. Ovaj veliki čovjek, visokog entuzijazma, skriven ispod crnog turbana, poput odabranika i prvaka prijašnjih, koji se iskazao u raznorodnim naučnim disciplinama, u kojima je pokazao snagu svoga racija i moć prenošenja znanja – istovremeno je bio i veliki mislilac i inovator. Ali ono što ističe ovog znalca vjere i njegove efekte u praksi, i što ga naročito odlikuje, jeste njegova beskrajna privrženost časnom Kur'anu i slijeđenje loze čistih prethodnika (Ehlu-I-Bejta).
Uzvišeni Allah mu je podario snagu uspjeha da je sve ove naučene tehnike primijenio u rješavanju praktičnih problema Božanske vjere. Na taj načinje on prosvijetlio i obogatio spoznajne vidike islama i šer-ijatskog vjerozakona, i time im vratio povjerenje i kredibilitet. Naš cijenjeni i poštovani učitelj nije jednostrano implementirao racionalna pravila za tumačenje i pojašnjavanje časnog Kur'ana, već je proveo filozofske i tradicionalističke rasprave u svom tefsiru Al-Mizan s ciljem da ovim putem potcrta i istakne značaj racionalnih i razumskih dokaza, i da time učvrsti smislenost ovih plemenitih naučnih disciplina upravo posredstvom časnog Kur'ana i jezikom čistog EhluI-Bejta, mir neka je na njih. Riječ je o velikanu koji je još u uvodu svog tefsira odbacio klasične metode tumačenja časnog Kur'ana i to pojasnio riječima: “Časni Kur'an samog sebe tretira jasnim svjetlom, upućivačem i pojašnjavačem svih stvari – Bože sačuvaj da onda Kur'an tretiramo kao Knjigu koja ne pojašnjava samu sebe.”
Stoga on nikada nije prihvatio, kao primarnu metodu tumačenja Kur'ana, kako to rade klasičari, tumačenje Kur'ana ne-Kur'anom. Ova smirena duša za koju Božija zapovijed glasi: “Vrati se svome Gospodaru, zadovoljna, a i On tobom zadovoljan”, vratila se svome Gospodaru i ušla među odabrane Božije robove upravo kao što su srca njihova bila poput plodnih zelenih poljana iz kojih je izbijao miomiris cvijeća njihovih pisanih djela – primamljiv tragaocima duhovnosti, spoznaje i analize. A od svih njih najljepši životni miris, koji odražava živi kur'anski ruh i duh poslaničke loze, poput buketa mirisnih ruža jeste njegova građevina sačinjena od nekoliko njegovih grandioznih pisanih djela. To je ustvari zadužbina ostavljena kao trajni poklon ljubiteljima Božanske duhovnosti i spoznaja.
1. Poslanica o velajetu
Predmet ove poslanice (risale) jeste vladavina i bliskost Uzvišenog Allaha kojem stremi istinski savršeni čovjek i kojem su usmjerene krajnje namjere svih istinskih Božanskih ućenja. Ovo djelo sastoji se iz 5 tematskih cjelina čiji sadržaj u najkraćem slijedi.
Prvi odjeljak
U prvom odjeljku, da bi se predstavile i utvrdile predstave i slike istinske vjere, utemeljene na tajnama i činjenicama, sva stvorenja se dijele u dvije grupe: grupa stvarnih (haqiqi) stvari i stvorenja i grupa prividnih ili dogovornih (i'tibari) stvari. Za stvari i stvorenja čija razumijevanja i misaona značenja posjeduju usporedbu i dokaz izvan svijesti kažemo da su stvarna (haqiqi). Ali, ako se ovo misaono razumijevanje liši svog pogleda, tj. ako ono bude prekinuto sa razumijevanjima i promišljanjem koje nema izvanjskog dokaza i usporedbe, u tom slučaju je riječ o prividnom (i'tibari) stvorenju.
Vjerski propisi i stvari također pripadaju stvarima dogovornog odnosno sporazumnog karaktera. Ali, upravo to da su dogovornog i relativnog karaktera, ide u prilog činjenici da je Znalac i Stvoritelj čovjekovog batina na ovaj način zapravo, uzdigao i istaknuo njihov značaj. Te je samim tim i angažovanje na ovim pitanjima i propisima, uz batinsko i nutarnje napredovanje u pravcu stvarnog savršenstva (kemale haqiqi), uzrok stvarne sreće. A oni koji se budu ustručavali i ne htjednu se uključiti u ovaj angažman i obavezu, na koncu će se suočiti s vatrenom kaznom. Dakle, propisi i pravila vjere u svom batinu zahtijevaju hod i napredovanje prema sreći i stvarnom savršenstvu iako su u svom zahirskom liku utemeljeni na dogovoru i relativnom ustrojstvu. Kur'an i sunnet su za ove poricatelje istinski dokazi. Tako mnogi kur'anski ajeti potvrđuju ovo što je rečeno, te je dovoljno što je u ovim ajetima sve pojašnjeno i pitanje poricatelja razriješeno.
“Zato se udalji od onog ko se okrene od Opomene Naše i samo želi život ovodunjalučki. Uistinu tvoj Gospodar najbolje zna ko je skrenuo s puta Njegovog i On najbolje zna ko se uputio na pravi put.” (Nedžm, 29-30)
Poenta spomenutih ajeta je da samo Knjiga Božija i sjećanje na Boga i ono što potiče na sjećanje na Boga – predstavlja pravi put. A izbjegavanje Knjige Božije i sjećanja na Boga nije ništa drugo do zabluda i skretanje s pravog Božijeg puta.
A što se tiče Sunneta – evo jednog od najsadržajnijih hadisa Božijeg poslanika (S) na ovu temu:
“Mi, Poslanici Božiji govorimo ljudima onim jezikom i u onoj mjeri koliko mogu oni razumjeti”.
Iz rečenog se jasno vidi da su govori Poslanika (S) bili upravo usklađeni sa stepenom moći shvaćanja i razumijevanja ljudi, i da su u njihovim naizgled običnim govorima bile skrivene činjenice (haqiqati) koje su običnom svijetu bile nedostupne. U tom smislu navodimo čuveni hadis iz izvora plemenitog EhluI-Bejta koji potvrđuje navedene činjenice: “Naši hadisi su teški i shvaćanje njihovo je tegobno. Niko ih ne može shvatiti osim ako ne pripada skupini meleka qerubina (bliskih), poslanika Božijih ili skupini mu'mina čija je srca Uzvišeni Bog iskušao kroz razne teškoće.”
Dakle, jasno je i vidljivo iz navedenih hadisa Pejgambera (S) da su mnoge zbilje i tajne skrivene i da su mnogi njihovi govori izvan domašaja shvaćanja i razumijevanja običnih ljudi.
Drugi odjeljak
Sve ovo rezultira raspravom, u drugom odjeljku njegove poslanice, u kojem se kaže:
“Jasno je do sada da su tajne i haqiqati pohranjeni i skriveni u batinu Božanskih propisa i istinskim postulatima vjere. Sada se postavlja pitanje kojoj vrsti ove tajne i hakikat pripadaju. Odgovor na ovo pitanje je: logičkim racionalnim argumentima utvrđeno je da su upravo uzroci i posljedice ti koji formiraju savršenost ili manjkavost, i svaka posljedica u odnosu na svoj uzrok može se tretirati kao odnos sjene i predmeta koji pravi sjenu. U tom smislu sva savršenstva su izraženija u njihovom uzroku nego posljedici.” Samo po sebi postaje logično da porijeklu materije i prirode prethode druga porijekla za koja se generalno može reći da imaju utočište u nužno postojećem Bitku; ali isto tako sva savršenstva na nižim nivoima stvaranja kako se uspinju prema svom prauzroku poprimaju još izraženiji stupanj savršenstva.
Naprimjer, savršenstva prisutna na ovom svijetu poput uživanja, jedenja i pijenja i druga – podložna su prvoj nedostatnosti i manjkavosti, kao i kratkoći njihovog vremenskog trajanja – a još veća tragedija je u tome što su i ovako kratka uživanja podložna hiljadama teškoća i belaja kako onih prirodnih, tako i onih nastalih zbog opće ljudske pohlepe prema tim uživanjima. Drugim riječima, sva navedena uživanja tokom cijelog kratkog života za popratnu pojavu imaju tugu i razne bolne padove. Iskrenim promišljanjem dolazimo do zaključka da je porijeklo i uzrok svih ovih tegoba, bolesti i belaja zapravo sam ovaj materijalni svijet. No ako stupimo za jednu ljestvicu više izvan ovog svijeta materije i uđemo u svijet Berzaha, uvidjet ćemo da je to svijet bitno različit od ovog materijalnog svijeta, te stoga ne boluje od bolesti našeg dunjalučkog svijeta, lako je svijet Berzaha, međusvijet lišen osnovnih nedostatnosti svijeta materije, on ipak posjeduje niz ograničenja i skučenosti kada su u pitanju gore navedena uživanja. Prema tome i ovaj svijet, iako je višeg nivoa od ovosvjetskog, boluje od stanovitih slabosti.
Sva ona nabrojana uživanja podređena su, međutim, određenom mjestu i načinu konzumiranja. Naprimjer, uživanje u spolnom odnosu, slušanje lijepe melodije, jedenje i pijenje – nemaju svog utočišta u svijetu Berzaha. Prema tome, sama uživanja u međusvijetu Berzaha osuđena su na određena ograničenja i manjkavosti.
Međutim, sve ove slabosti prestaju u svijetu koji je po svom porijeklu uzvišeniji od svijeta Berzaha. U ovom najvišem svijetu nema više nijedne pripadajuće slabosti ni nedostatnosti iz svijeta Berzaha. Naprimjer u slušanju lijepe melodije uključena su sva uživanja i ljepote poput: spolnih odnosa, jedenja i pijenja, gledanja i oblačenja.
Cilj svih božanskih vjera, naročito islama je da čovjeku omogući prodor i otvori vidike ka onostranom, metafizičkom svijetu (svijetu haqiqata) i svijetu neograničene sreće i neograničenih uživanja. Stoga islam najstoji da u srcima svojih sljedbenika uspostavi i učvrsti istinska vjerovanja, i da putem kodeksa praktičnog ponašanja (ahkama) u njima nastani osobine i odlike sukladne karakteru viših svjetova. Tako da, kada neko od njegovih sljedbenika okonča misiju u ovom materijalnom svijetu i preseli se u viši vrijednosni svijet, po svojim unutarnjim odlikama bude u harmoniji sa uzvišenijim svijetom.
Treći odjeljak
U trećem odjeljku, nakon sveopćeg poziva prvacima vjera na dosljedno slijeđenje poslanika Božijih, mir neka je na njih, u njihovoj vezi sa metafizičkim svijetom (svijet gajba), ukazuje se na pojavu preovlađujućih ljudskih običaja kod njih.
Tako Allame pita: Da li je doticaj sa višim svjetovima – svjetovima gajba dostupan samo poslanicima Božijim, mir neka je na njih, i da li je to izvodi-vo samo putem kerameta, kao Božijih poklona njima – a da je to drugima mnogo teže dostupno? Ili će ipak biti da je hvatanje priključka na ove uzvišenije svjetove priskrbljiva stvar svim smrtnicima?
Činjenica je da je spajanje i doticaj sa svijetom gajba i svijetom viših vrijednosti stvar priskrbljiva i običnim smrtnicima.
Četvrti odjeljak
U četvrtom odjeljku tretiraju se načini kako doći do sreće i spasenja u višim svjetovima. Ovdje se navodi primarni argument, a za koji se može kazati da je Božanski dar, kojim se dolazi do zaključka da je posljednji stupanj istinskog savršenstva čovjeka ustvari utonuće i nestanak u samom Božijem okrilju (fena).
Nakon što je pojasnio hod i način napredovanja (sejr ve suluk) prema stupnju apsolutnog čovječijeg savršenstva, on se okreće stazama – i načinima prodiranja horizontima – i dušama. Ali putovanja horizontima, smatra, ne rezultiraju spoznajom haqiqata. Jedina staza i način da se dosegne istinska spoznaja i haqiqat jeste putovanje dušom.
Nakon uspostavljanja racionalnog argumenta za ovu tvrdnju, on potvrdu toga nalazi u svjedočanstvu iz govora pripadnika čiste Kuće EhluI-Bejt. Potom on obrazlaže kvalitet i način ovog duševnog putovanja i njegovu navigaciju kroz duboki okean svijeta duhovnosti – da bi završio u petom odjeljku – gdje potanko objašnjava i tumači stvari iz drugog odjeljka.
2. Risala o iskonskom tevhidu (tevhide zati)
Ova poslanica sadržava pet odjeljaka i jedan traktat koji također sadrži tri svoja odjeljka – te je tako svezak sačinjen od ukupno osam poglavlja. Allamin cilj u ovom svesku jeste pokazati da su istine poput bitka i egzistencije, nasuprot sofističkom tumačenju, stvar nužnog opstojanja i da predstavljaju neograničeni haqiqat. Dakle, u sebi ne sadržavaju ni trunku primjese, već su sušti haqiqat.
Na rečene tvrdnje on donosi definitivne dokaze, koristeći se riznicom mudrosti Ehlu-I-Bejta, mir neka je na njih, a naročito govorima Imama Alija, mir neka je na nj.
3. Poslanica o imenima Uzvišenog Allaha
Ovu poslanicu sačinjava šest poglavlja i ona odražava Allamin cilj da kroz nju baci svjetlo na osobenost apsolutnog i nužnog Bitka Uzvišnog Gospodara. On polazi sa stanovišta da Božanski haqiqat nije ništa drugo nego savršenstvo koje u sebi sukusira sva druga savršenstva. Stoga sva njegova imena ustvari predstavljaju imena njegovih savršenstava. A sva su utemeljena na dokazima iz Kur'ana i ostavštini EhluI-Bejta. Nadalje on sva imena nabraja alfabetskim redom i završava sa ukupnim brojem od 117 Božijih imena (iako će kasnije u svom tefsiru izaći sa 127 Božijih imena). Zatim on prenosi hadise koji zbrajaju Božija sveta imena, da bi potom pristupio njihovom tumačenju (tefsiru). Neka od ovih časnih imena imaju ključnu ulogu, a neka druga sporedniju ulogu – zbog čega on daje naročitu analizu – te, zarad lakšeg razumijevanja ove materije, crta stablo Božijih svetih imena. U šestom i posljednjem poglavlju on priređuje kratku i sadržajnu raspravu o imenu El-A'zam. Ovo sveto ime, prema čvrsto utvrđenim (mutevatir) predajama i hadisima, sadržava potencijale: moći upravljanja, izvršnih radnji, početka i kraja procesa, stvaranje i opskrbu, davanje života i smrti, skupljanje i razdvajanje.
Prirodno je da se derivacija svih ovih oblika ne može izvesti iz korijena riječi, niti iz njenog simboličnog značenja koje proizlazi iz kvaliteta njene kategorije. Ovdje se nužno moralo izaći izvan okvira kategorizacije same riječi i do njenih istinskih značenja doći putem korištenja riznice EhluI-Bejta, nastale kao rezultat njihovih osvjedočenja.
4. Poslanica o djelima Uzvišenog Allaha
Ova risala sadržava deset odjeljaka, a bavi se raspravom o djelima Uzvišenog AIlaha, dž.š. I nakon što Allame uspostavlja dokaz o utemeljenosti jedinstva u Božijim djelima – (tewhide afali), u skladu sa dokazom deriviranim iz časnog Kur'ana i predaja EhluI-Bejta, mir neka je na njih, on se upušta u raspravu o sudbini i određenju (kada i kader), sreći i nesreći, prinudi i slobodi. Sve ovo Allame Tabatabai detaljno tumači oslanjajući se na Kur'an i ostavštinu EhluI-Bejta.
5. Poslanica o posredništvu
Ova poslanica se sastoji od tri poglavlja i bavi se sredstvima komunikacije između Gospodara i Univerzuma. Nakon što uspostavlja dokaz o postojanju Božijih Uzvišenih imena, svijeta razuma (aqla) i svijeta Berzaha – koji predstavljaju medije Božijeg ispoljavanja – u trećem poglavlju koji je ujedno posljednji i najduži, on tretira problematiku Qalema (Pera), Levhi mahfuza (Pomno čuvane ploče), Arša (Prijestolja), Qursija, sedam nebesa, meleka i šejtana. O svemu ovome daje decidirina tumačenja utemeljena na Kur'anu i tradiciji EhluI-Bejta, mir neka je na njih.
Ovo je bio kratki prikaz pet poslanica iz mnoštva osebujnih poslanica velikog učitelja Tabatabaija, neka Allah posveti njegove časne tajne!