Prethodno: Šejhul-Išraq Suhrawardi i gnosticizam
Šejh Šihabuddin je mudrac i arif (gnostik) čijom dušom, mislima i djelima vlada Kur'an. Svjetlosne zrake Kur'ana prosvijetlile su mu srce i uputile su ga ka carstvu nebeskom. Njegovi spisi obiluju pozivanjima na kur'anske ajete. I sam element svjetlosti, koji u njegovoj filozofiji zauzima posebno mjesto, pozajmljen je iz Božijega govora. On je u raspravama o spoznaji duše, koja odigrava temeljnu ulogu u razumijevanju njegovih osnova, dušu predstavio onakvom kakvu je predstavlja Kur'an.
Suhrawardi Kur'an smatra izvorom mudrosti jer su svjetlosti Kur'ana i Muhammada, s.a.v.a., ozračile duhovnost prijašnjih religija i drevne mudrosti te objelodanile iluminacijske istine umovima prethodnih. Bez ozračja kur'anskih svjetlosti, Hermes, Pitagora, Zoroastro i drugi iranski i grčki mudraci nikada ne bi mogli postići iluminacijsku mudrost.
Šejh Ishraq na ovaj način želi objelodaniti jedinstvo Kur'ana i argumenta te povezanost filozofije i vjere. Misao o odvojenosti vjere i filozofije preovladavala je prije Šejha kod grčkih mudraca, no on ovakve misli odbacuje i zajedno sa drevnim mudracima Istoka, a to su bili mudraci drevnog Irana, Kine i Indije, vjeruje da su religija i filozofija u harmoniji i mogu se pomiriti.
Suhrawardi, koji je svoju tajnu (dušu) očistio u kur'anskom ozračju i ostvario spoznaju tajni, putnicima koji putuju ka kući upute savjetuje da svoje duše prosvijetle svjetlošću Kur'ana koji je jedini put upute i da Kur'an uče kao da je objavljen samo za njih.[1]
Nastavak: Šejhul-Išraq Suhrawardi – književna metoda i djela
[1] Majmu‘ah musannafat: Kalimatu-t-tasawwuf, str. 72.