Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!
“Uči u ime tvoga Gospodara, koji stvara. Stvorio je čovjeka od ugruška. Uči, plemenit je tvoj Gospodar Koji je podučio čovjeka peru, podučio ga je što nije znao.” (Kur'an, Alaq)
“I podučismo ga mudrosti i govorništvu.” (Kur'an)
Ostavština svakog čovjeka pokazatelj je njega samog
Najbolji pokazatelj insanskog puta i staze ovog čovjeka jesu njegove naučne ostavštine o temeljnim znanostima džaferijskog pravca – oličene u njegovom podučavanju i pisanju – u vjerskom naučnom centru u Qomu.
Njegov grandiozni tefsir “El-Mizan” ustvari je enciklopedija mudrosti koja mu priskrbljuje trajnu slavu i počasti. To je predivna zadužbina pera njegova, i ona je knjiga-majka svih njegovih pisanih djela.
Tefsir Kur'ana Kur'anom
Sveobuhvatni Imam svih stvari emiru-l-mu'minin Ali, mir neka je na nj, o tumačenju Kur'ana je kazao: “Knjiga Božija… je ona u kojoj jedni ajeti govore o drugima i jedni svjedoče o drugima.” (Nehdžu-l-belaga, 131. hutba).
A i sam Kur'an o svom tumačenju kaže: “Objavili smo ti Knjigu u kojoj je pojašnjenje svake stvari”(Nahl; 90). “Allah ti je spustio Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju” (Zumer, 23)
“Već smo ti objavili sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur'an veličanstveni” (Hidžr; 88)
Pojašnjenje ponavljaućih ajeta i tefsir Kur'ana Kur'anom
Značenje ponavljajućih – mesani ajeta koje je Imam Ali spomenuo kao: “Knjiga Božija… u kojoj jedni ajeti govore o drugima i jedni svjedoče o drugimam”; bilo bi:
Mesani predstavlja množinu od mesnije što je objekat od seni u značenju iskrivljen – što bi značilo načiniti zavoj i vratiti se nazad. Npr. rijeka koja na nekim mjestima ima zavoji pravi zaokret i vraća se – to mjesto predstavlja onaj mesani, a to znači da dio rijeke prije zavoja motri i nadzire onaj dio rijeke poslije zavoja.
Napokon Arapi kažu: Sani u refrakciji. To bi, u najkraćem, bilo tretiranje pojma mesani u njegovim sjajnim analizama datim u velikom tefsiru “Al-Mizan”. Temeljeći svoj tefsir na ovim divnim načelima, on je časni Kur'an tumačio jezikom samog Kur'ana. Na početku svog tefsira on iznosi antologijsku misao, čiji smisao, u skraćenoj formi, izgleda: “Nikako se ne može dogoditi da Kur'an bude tumač svih stvari, a da ne bude tumač samog sebe.”
Ovaj tefsir je zapravo grad mudrosti i šeher blagodati. U njemu je bašča najvećih i najuzvišenijih insanskih vrlina. On je stablo iz koga izviru grane vjere sačinjene iz: razuma, lanaca predaje, gnoze-irfana, filozofije, mudrosti proučavanja, ahlaqa, društvene problematike, ekonomskih pitanja i drugih. Ne mislite da je ovaj moj govor u koliziji sa njegovim uvodom u tefsir, gdje se kaže: “Odveć smo se u njemu klonili oslanjanja na filozofske teorijske dokaze, na naučne pretpostavke, ili na gnostička otkrovenja.” Ustvari obojica smo upravu, jer na kraju njegova uvoda se kaže: “A zatim smo pokrenuli raznolike rasprave, od filozofskih, naučnih, historijskih, društvenih, do onih o moralu…”
Iz usta časnog učitelja, osobno
Ujutro, u utorak, 25. mubarek ša'bana 1387.h. našao sam se u prisustvu poštovanog allame Tabatabaija. Pritom nam je ovaj dostojanstvenik ispričao detalje iz vremena svog studiranja: “Imao sam osjećaj da su proljeće i ljeto gotovi, jer u ta godišnja doba noći su bile kratke tako da sam noći provodio u učenju i pisanju, a dane u odmaranju.” Da bi potom o tefsiru kazao:
“Najprije sam hadise iz ‘Biharul Anvara’ podvrgao testiranju i pretrazi, da bih potom iz njih sačinio djelo o nekoj specifičnoj temi. Nakon kompilacije mnogih ajeta i hadisa, i puno uloženog truda, došao sam na ideju pisanja tefsira Kur'ana. No tada sam ovako rezonovao: ‘Ako budem sve te detalje sravnjivao, a sam Kur'an je beskrajno more… nikada neću polučiti uspjeh u pisanju nečeg takvog.’ Stoga sam odlučio da u posebne odjeljke izdvojim sve one kur'anske ajete koji se odnose na: Bpžija imena, Božije atribute, Sudnji dan i si. Tako je ispalo da sam na početku napisao 7 neovisnih tematskih cjelina a onda se upustio u ozbiljno pisanje tefsira Kur'ana – i do sada sam napisao 14 tomova. Svi oni su odštampani i plasirani.” To je bio govor cijenjenog učitelja toga dana, a danas mu je, hvala uzvišenom Allahu uspjelo da, nakon 20 godina rada, napiše svih 20 tomova. Na kraju tefsira historije napisao je sljedeće:
“Završena je Knjiga – i elhamdulillah – uspio sam dovršiti svoje pisanje u blagoslovljenoj noći Lejletu-l-qadr, 23. noći mjeseca ramazana.”
Upute tragaocima na putu do znanja
Dragi naši učenici, neka vam uzor bude hazreti Allame Tabatabai, koji je noć Qadra oživljavao raspravljajući i istražujući kur'anske ajete – te je, na svu sreću, i pisanje svog tefsira okončao te noći. Da, takav treba biti! Šejh šejhova, posjednik dragulja, neka je posvećena njegova tajna, na kraju” svoje knjige “Dijat” piše:
“Okončana je knjiga kao dragulj vrijednih riječi posvećena pojašnjenju islamskih vjerozakona po pitanju halala i harama u 23. mubarek – Lejletu-I-qadr noći Ramazana, koja je od Allaha određena kao sudbonosna noć, u kojoj nam je blagoslovljena cijela ova knjiga… iz godine 1254 h.god…” Od Saduqa ibn Babvije prenosi se da je u noćima posvećenosti, 21. i 23. mjeseca Ramazana (noćima Oadra) – u Mefatihu, od prenosioca Qomija, navedeno sljedeće:
“Rekao nam je naš šejh Saduk daje naučna rasprava najbolje djelo od svih pobožnih ceremonijala koje možemo učiniti te dvije noći Qadra.”
Poštovani Sejid Husein Badkubei (jedan od učitelja Tabatabaijevih)
Jednog dana našavši se u prisustvu ovog mubarek čovjeka, upitao sam ga o Velajatu i Imamatu – a onda je, u diskusiji, citiran ajet: “A kada je Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, te ih on u potpunosti izvršio, Allah je rekao: – učiniću te Imamom ljudima! – I neke moje potomke!, zamoli on. Obećanje moje neće obuhvatati zalime”, reče On. (Beqare, 124.)
Te sam upitao: “Poštovani Učitelju – u tefsiru o korištenju ovog ajeta o bezgrešnosti (ismetu) – pozivali ste se na neke vaše učitelje, kao: ‘pa kad su upitani neki od od naših učitelja za približan dokaz o ismetu Imama…’, odgovorio je: ‘To je rahmetli časni Sejid Husejn Badqubei'” (AI-Mizan, 1/277).
Ovim želim istaći da su i drugi učitelji – velikani poput hadži sejid Muhamed Taqi Amulija i, također, poštovani sejid Muhamed Hasan Oazi lllahi Tabatabaija (ne ovaj Tabatabai – op. prev.) i Husejn Badkubeija. Ovaj veliki znalac Husejn Badkubei rođen je u 1915. god. u selu Delan Badkubei. A on sam bio je jedan od najsjajnijih učenika velikih učitelja: Mirza Hašim Eškurija, Mirza Ebu Hasan Dželveija, Ahunda Horasanija – pisca Kefajeta i šejha Muhamed Hasan Mamekanija – neka je na sve njih Božiji rahmet. A i kod slavne uleme iz posljednjih generacija imao je status posjednika visokih moralnih vrlina. 28. ševala 1968. god. u svetom Nedžefu preselio je svome Gospodaru. A njegova djela, prepoznatljiva po svoj razboritosti i prenosivosti, spominju s najvećim pijetetom u šiijskoj literaturi. Kao npr. u djelu (“Ulema 14. h. Stoljeća” -1/2/ 584) allame šejha Aga Buzurg Tehranija – Allah bio zadovoljan njime.
U četvrtak 13. zul hidžeta 1970. god., u društvu sa jednim od uglednika qomske uleme – nakon što smo se okoristili blagodarnim susretom sa Alama Tabatabaijem – u putu je kazano kako je rahmetli naš učitelj Sejid Husejin Badkubei vrlo odlučno kazao da je pojašnjenje – Šarh išraq mudrosti (Alame Qutb Širazija lšraqi od šejha Suhravardija) predstavlja, ustvari, plod predavanja Hadže Nusrudin Tusija – neka njegov mezar bude posvećen. Hadže bijaše opijen svjetlošću išraq – kao stoje u tematici o ilmu nagovijestio – nasuprot svom uslovu sprva knjige, gdje se razišao se osnovnim učenjem paripatetičara.
Matematčiko obrazovanje vrlog učitelja Tabatabaija
Tako je, te srijede 1968.god., nakon okončanja našeg kružoka, za vrijeme puta, a pošto je došlo do razgovora o matematici, on kazao: “Naš učitelj Sejid Husejn Badkubei nam je u Nedžefu preporučio da proučimo Euklidove spise. Preko dvije godine smo, kod učitelja Ebu-I-Kasim Hansarija izučavali spomenute spise i (ostalu) matematiku.” Također je kazao: “Rahmetli Sejid Ebu-I-Kasim bio je vrstan matematičar, čak su mu slali probleme s drugih fakulteta. Našli se tako s jedne strane algebarska jednačina, a s druge strane jedan od vrsnih matematičara. Pretočio ju je u ‘testise zavije – trodjelnoj podjeli ugla’, ali nama nije pokazao kako. Naposljetku je okončao ovaj život u Indiji.”
Matematički problem ‘trodjelne podjele ugla’
Onaj koji je postavio pitanje ‘trodjelne podjele ugla’ načinio je jedan zanimljiv matematički problem. U Euklidovim principima i drugoj matematičkoj literaturi – kako u onoj početnoj, srednjeg nivoa, tako i u onoj završnog nivoa – problem ‘trodjelne podjele ugla’ nikad se nije pojavio kao naslov nekog naučnog traktata. Toga nema kako u Euklidovskoj i Ekremenelavusovoj matematici tako ni u Ptolomejevoj zbirci rasprava o astronomiji, a niti u djelima Muhjudin Jahja ibn Muhamed ibn Abi Šekur Andalusija (iz islamske Španije).
Podučavanje astronomije u Qomu
Jednom mi je poštovani učitelj allama Tabatabai rekao: “Na početku, nakon što sam doselio iz Tabriza u Qom, predavao sam Cagminija.” Tumačenje Cagminija predstavlja knjigu iz astronomije. Njen autor je Muhamed ibn Muhamed ibn Omer Čagmini, koji je poznat kao spisatelj malog kanona iz oblasti medicinske problematike. A njeno tumačenje dao je Oazi Zađe Rumi. On pripada znalcima iz samarkandske škole znanosti kojem pripada udio u kreiranju astronomskih tablica. Ovo knjiga je, sa stanovišta klasičnog načina podučavanja astronomije, srednjeg nivoa složenosti.
Mnoštvo je toga ostalo iza cijenjenog Tabatabaija za što u najkraćem možemo reći: Bio je na ovom svijetu a živio je onaj svijet.