Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!
Idejni reformator
Reformatori nauke i vjere, u svim periodima, nudili su nove ideje u raznim oblastima ljudskog djelovanja: intelektualnim, naučnim, društvenim, političkim i vjerskim – izazivajući time duboke transformacije i promjene sa ciljem očuvanja autentične kulture i vjere, otvarajući time novu stranicu historije pred muslimanima i svijetom uopće. Svaki od pionira znanosti nosi sa sobom posebnu historiju i različit oblik sudbonosnog ustrojstva – od kojih je i jedno i drugo vrijedno i konstruktivno. Među islamskim misliocima – ne spominjući poznate alime u raznim vrstama islamskih disciplina poput islamskog prava, egzegeze – tefsira i dr. svaki od njih je načinio posebno ime za sebe.
Vrijedi spomenuti imena nekih od njih: Imam Muhammed Gazali (505. H), Abdulrahman bin Haldun (780.H.), Nasruddin Tussi, Fejz Kašani (1090 H.), Sejjid Džemaluddin Asad Abad (1314 H.), Iqbal Lahori (1357 H.), Šejh Muhammed Abduhu (1323 H.), Sejjid Rešid Rida (1354 H.), Šehid Morteza Motahari (1400 H.) i mnogi drugi – od kojih je svaki načinio efikasan iskorak u svome vremenu u unaprjeđenju duhovnih i intelektualnih potreba društva – proizvodeći reforme koje će historija islama s respektom zabilježiti.
Rahmetli Allama, veliki učitelj Istoka i komentator Kur'ana, Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai divan je primjer i pripadnik navedene grupe – iza kojeg stoje dragocjene promjene, oživljavanje i reforma misli u modernoj historiji Irana. Može se valjano ustvrditi da je njegov doprinos u oživljavanju islama i ukupan njegov trud i učinak na tom polju veći i intenzivniji nego kod gore nabrojanih velikana.
Revnosni učenjak
Znanstvenik allama Tabatabai posjednik je posebne i izuzetne efikasnosti. Njegov duh, čistoća srca i istraživački um, spojeni sa čistom islamskom gnozom kao i njegovim uglednim porijeklom, učinili su od njega ličnost koja je bila kadra okoristiti se mnogobrojnim zrakama Objave i Poslanstva u to vrijeme. Toliko dobro je bio utemeljen i upućen u islamske znanosti i istočne mudrace i filozofe daje i sam postao pionir i model učenjaka gnosticizma i metafizike.
Istinska vrijednost Tabatabaijevog rada leži u činjenici da se on dao na podučavanje i tumačenje Kur'ana u vrijeme kada je Kur'an žalosno biozanemaren u vjerskim centrima. Svako ko je želio da poduzme takav korak imao se suočiti s gubitkom društvenih privilegija i drugih prednosti, a zauzvrat je dobijao samo veliku žrtvu i trud na putu oživljavanja Božijih riječi. On je ovo poduzeo baš u ono vrijeme kada je značaj ovog poduhvata bio nepoznat mnogima. Počeo je učenje i istraživanje filozofije i irfana (metafizike) u vrijeme kada je svijet islama u konfrontaciji sa zapadnom filozofijom osjećao veliku žeđ za Božanskom filozofijom i metafizikom. Većina ljudi iz islamskih centara ne samo da su zanemarivali ovu stvar već su se neprijateljski odnosili prema bilo kome ko bi pokušao da postavi i valjano razriješi ove strateške potrebe muslimanskog društva. On je smjerno išao ka svome cilju bez ikakvih materijalnih ili nematerijalnih očekivanja i pretenzija – oslanjajući se samo na poštenje i istinski intelektualni rad i podučavanje.
Angažovao se na edukaciji i odgoju studenata žednih autentičnih islamskih znanja, te je na taj način odgojio odane, iskrene i istaknute studente koji će poslije postići zavidne nivoe znanja i morala. Kada je počeo s kružocima za studente u Hudžetiji medresi, neki od njih su insistirali na upotrebi uzdignute govornice i ozvučenja. On je na to kazao: “Gospodo, tražite od mene upotrebu dvije stvari: udobne govornice i glasnog govora, a ja imam averziju prema obadvome tome.”
Ova njegova primjedba nije bila zbog isticanja skromnosti i samohvalisa-nja. On je bio čovjek koji nije volio visoke oficijelne pozicije, nikad nije govorio glasno i nije želio dunjalučku reputaciju – za čime maštaju svi oni kojima manjka istinskih vrlina.
Reforme u filozofiji i irfanu (metafizici)
Značaj promjene i inovacije allame Tabatabaija u vjerskom centru Qomu postaće bjelodan tek onda kada se vidi njegova odlučnost u odbrani islamskih filozofskih ideja naspram materijalističkih učenja koja su naplavljivala i islamske i istočne zemlje. Tada su ljudi od nauke i vjere bili potpuno razoružani. Mnogi od njih su čak željeli prihvaćanje duhovnih i materijalnih pogleda sa Zapada. Međutim, on je ovoj oluji materijalističkih pogleda i mišljenja ispriječio sebe – te svojom vlastitom žrtvom omogućio očuvanje identiteta i autentičnosti islamskog spiritualnog blaga, i to ne kopirajući Istok i Zapad, niti Grčku ni Rim. Štaviše, uspostavio je tako čvrste temelje za islamsku i istočnu filozofiju koja se bila kadra oduprijeti filozofskim mišljenjima uvezenim sa strane. On je na idejama Mulla Sadra i drugih islamskih mislilaca izazvao zapadne filozofe. Njegovoj duboko utemeljenoj viziji i futurističkim pogledima ponajviše su doprinijeli njegova snažna vjera i odanost Poslaniku i poslaničkoj porodici. U vrijeme kada su islamski kvazinaučnici kritikovali filozofiju i filozofe, on ne samo da je uklonio heretičke i materijalističke ideje sa islamskog Istoka, već je uspio otvoriti put zapadnim misliocima prema riznicama islamskog blaga i time je upoznao zapadne orijentaliste sa šiijskim spiritualizmom. Uvijek je tragao i čeznuo za tim da kopa nove tunele prema izvoru svjetlosti i da materijalistički svijet ostavi u sjeni duhovnih vrijednosti Islama. U ovom teškom zadatku Božansko proviđenje i filozofsko umjeće bili su njegove glavne alatke. Uvijek je imao.jedan univerzalni pogled na svijet. S druge strane, njegovi gnostički pogledi i ostvarenja bili su u mnogo slučajeva čak i efektivniji nego oni filozofski. K tomu još, on je bio znalac, gotovo bez premca, u jurisprudenciji (fiqhu), principima (usulu), i etici (ahlaqu). Ono što je možda najviše manifestovalo njegov visoki intelektualni stupanj jeste to da je on bio revolucionarni pionir u komparativnom sravnjivanju zapadnih ideja sa islamskom filozofijom, iz čega bi, na koncu, kao superiornije izranjale islamske ideje. Stojeći stameno kao neprobojni zid naspram otrovnih talasa i propagande, on je analizirao i formirao odgovarajući otpor heretičkim mišljenjima, u čemu su mu uveliko pomogli njegovi najbolji učenici, a jedan od njih je i šehid Morteza Motahari koji je napisao fusnote za njegovo djelo Principi filozofije i metod realizma.
Njegov vrli učenik Naser Mukarem, u svom djelu o pseudofilozofima, pokazao je da oni koji se busaju svojom objektivnošću i realističnošću, da su zapravo, baš oni uzročnici konfuzne subjektivnosti.
Slavni studenti
Jedan od njegovih velikih poduhvata bio je usmjeren na odgoj i podučavanje budućih posjednika Uma i ahlaqa. Ovo će se kasnije pokazati kao velika investicija i Božanska blagodat u predrevolucinarnim mijenama. Do tada je u naučnim krugovima važila definicija: dobar živi čovjek i loš mrtav čovjek – ne postoje. Ovaj stav je donio nemjerljive štete iranskom društvu. Primjer za to je šehadet ajatollaha Motaharija i drugih velikih ljudi koje društvo još nije bilo dobro ni upoznalo a oni su otišli. Ja sam stoga pokušao, nepristrasno – bez ikakvih zadnjih namjera, da imajući u vidu razarajuće efekte ovog negativnog psihološkog fenomena – da probijajući tradicionalne barijere imenujem neke od njegovih velikih učenika. U ovom kratkom pregledu susrećemo se sa ličnostima velikog formata koje će kasnije, na svojim plećima iznijeti teret revolucionarnih promjena u iranskom društvu. Na spisku prvih među ovima nalaze svakako: šehid ajatollah Morteza Motahari, ajatollah Montazeri, dr. Muhamed Mofateh, šehid dr. Sejjid Muhamed Behešti, šehid Ali Oudusi, ajatollah Dževad Amuli, ajatollah Ansari, ajatollah Naser Mukerem Širazi i ajatollah Džafer Subhani. On je islamskom društvu podario takve učenike, od kojih je svaki dao značajan praktični i teorijski doprinos islamskoj revoluciji.
Veliki komentator (mufesir) Kur'ana
Ovaj naučnik bio je učenik Kur'ana, saputnik gnosticizma i ekspert iz filozofije. Bio je Učitelj učiteljima i podučavatelj kur'anskih podučavatelja ummeta. Svoju veličinu ispisao je na svakoj stranici svog plodnog života. Stupanj njegove djelotvornosti vidljiv je po širokim pogledima svih njegovih učenika – mislilaca.
Što se tiče njegovih pisanih djela, ispred svih njegovih djela, svakako je Al-Mizan, epohalni tefsir Kur'ana – koji se danas može vidjeti kako na policama svih knjižara i biblioteka, isto tako na rafama gotovo svih domova. Ovo dvadesettomno djelo našlo je svoje mjesto u svim muslimanskim zemljama. Po svom jedinstvenom pristupu – tumačenje Kur'ana samim Kur'anom-odlikuje se u odnosu na sve prethodne tumače Kur'ana od početka islama do danas. Njegov tefsir Kur'ana je toliko grandiozno djelo da sama ta činjenica zasjenjuje njega kao svestranog znalca u svim drugim oblastima vjere.
Tabatabaijeva autobiografija
Nakon kratkog upoznavanja s njegovim misaonim revolucionarnim promjenama u vjerskom centru u Qomu, ne bi bilo zgoreg baciti pogled na njegovu autobiografiju, a isto tako i biografiju napisanu od strane jednog od njegovih vrlih učenika.
“Rođen sam u Tabrizu 1903.god. u obrazovanoj porodici. Bez majke sam ostao u 5. godini, a bez oca u 9. godini života. Kako nismo biti siromašni, naš staratelj, meni i mojoj mlađoj braći, nije pravio životne probleme. Stavljeni smo pod nadzor kućepaziteljke i jednog sluge. Kratko nakon smrti moga oca bivamo upućeni u viši mekteb, a potom i u školu – da bismo konačno bili stavljeni pod tutorstvo privatnog učitelja koji je dolazio u našu kuću. Tako smo oko 6 godina potrošili na perzijski jezik i osnovno obrazovanje.
U to vrijeme nije bilo standardizovanog programa za osnovno obrazovanje. Samo se sjećam da smo tada više nego druge knjige učili časni Kur'an, potom Sadijev Đulistan i Bostan, Arapske riječi u perzijskim rimama i Ahlaq Anvara Suhejlija, Mua'džem history i Knjževne forme Amira Nizama i Upute u aritmetiku.
Godine 1919. počinjem s vjerskom naobrazbom i arapskim jezikom, i to traje sve do 1926.god. Tokom ovih sedam godina iščitao sam detaljno knjige od Amsela, Mir i tasrifiz arapske gramatike; potom Avvamil, Sujutija, Džami i Mugni iz sintakse, Mutawela iz retorike, Šarh-e Loma'a i Mekaseb iz šerijatskog prava (figha), Qubra, Hašia i Šarh-e šemsija iz logike,
Sarh-e ešarat iz filozofije i Kašf al-Murad iz dogmatike. Time sam osnovne dinske discipline (isključujući filozofiju i gnosticizam) apsolvirao. Godine 1926., zarad nastavka islamskog obrazovanja, otputovao sam u sveti Nedžef. Tamo sam odslušao ciklus predavanja na katedri ajatollaha šejha Muhammeda Husein Isfahanija – gdje sam oko 6 godina studirao viši nivo usula – principa. Zatim sam oko 4 godine slušao fiqh – jurisprudenciju kod istog profesora, a onda i 8 godina viši fiqh kod profesora ajatollaha Nainija. Da bih kratko potom slušao viši fiqh kod prof. Isfahanija ponovo. Opću historiju pohađao sam kod prof. Hudžet Kuh Kamarija. Filozofiju sam slušao kod poznatog mudraca i filozofa Badkubeija, i u toku tih 6 mojih godina iščitao sam Manzumah od Sabzavarija, Asfar i Maša'er Mulla Sadra, Šifa Ibn Sine, Antologija i Tamid Ibn Turqa i Ahlaq Ibn Muskija. Uvaženi Badkubei, uočivši moj talenat za filozofiju, postao je zainteresovan za moju dodatnu edukaciju, te mi je preporučio da bih trebao studirati i matematiku. Po njegovom prijedlogu odslušao sam školu racionalne matematike kod vrsnog matematičara Seid Abul Kasim Havansarija. Godine 1936. zbog finansijskih poteškoća bio sam prinuđen da se vratim u moj rodni grad Tabriz, gdje sam proveo preko 10 godina. Ovaj period predstavlja vrijeme intelektualnog gubitka – pošto sam sve to vrijeme morao, baveći se poljoprivrednim radovima, da se borim za materijalno preživljavanje. Također, zbog nužnih stalnih kontakata sa seoskim okruženjem, malo sam vremena imao za učenje i razmišljanje, te je ovaj period za mene bio vrijeme mentalne patnje.
Godine 1947. napuštam svoj rodni grad i upućujem se u islamski vjerski centar u Qom, gdje sam odsjeo, obnavljajući svoje studiranje, do 1963. godine.
Prirodno je da svako doživljava razna iskušenja poput zadovoljstava i gorčina, ružnoća i ljepota života – i da to nosi u svom pamćenju. Ja sam također imao mnogo uspona i padova, naročito stoga što sam kao siroče ili stranac u tuđim okruženjima proveo većinu svog života. Stoga su me odvojenost od prijatelja i druge tegobe neprestano pratile. Ali sam zato uvijek osjećao nevidljivu ruku koja me čuva od opasnih padova, i misterioznu silu koja me provlači kroz barijere i upravlja me prema mom konačnom cilju, kako bi pjesnik kazao:
‘Da li sam trn ili cvijet, nema veze, jer
cvijet raste iz trna zaodjevajući polje.
Hranjen i pojen sam
Rukom koja sve je činila da mi bude bolje.’
U početku mojih studija, kada sam počeo učiti gramatiku i sintaksu, nisam imao velikog interesa za njih. I to zato što nisam razumio ono što sam čitao. Četiri godine sam proveo u ovom zastoju, a onda me iznenada prožeto čudno Božansko svjetlo, čime sam iznenada osjetio duboku ljubav i žeđ zaučenjem – te od tada, pa do kraja mog studiranja, što je trajalo 17 godina -nikada nisam više osjetio nikakav umor, teret niti obeshrabrenost na mom putu učenja i promišljanja. Zaboravio sam ovosvjetske ljepote i ružnoće i ignorisao njegove slatkoće i gorčine. Napustio sam svaki kontakt sa ljudima nezainteresovanim za učenje, a od ovosvjetskih potrepština zadovoljavao sam se minimalnim, te sam se kompletnim svojim bićem posvetio učenju. Vrlo često, naročito u proljeće i ljeto, ostao bih učeći cijelu noć sve do zore, da bih se pripremio za sutrašnji školski dan. Ako bih naišao na problem, ulagao bih sve od sebe da ga razriješim. Na nastavi bi mi bilo sve jasno o onome o čemu bi profesor govorio, i nikada mu se ne bih obraćao za rješenje mog problema.
Evo ovom prilikom navodim naslove nekih djela koje sam priredio u toku mog studiranja u Nedžefu:
Rasprava o promišljanju
Rasprava o paralogizmu (krivo izvedenim zaključcima)
Rasprava o analizi
Rasprava o sintaksi
Rasprava o povjerljivim stvarima (idejama produktima ljudskog uma)
Rasprava o predviđanjima i snovima
Sljedeća sam priredio u toku mog boravka u Tabrizu:
Rasprava o dokazu i bitku
Rasprava o osobinama i kvalitetima Rasprava o moći i aktivnosti Rasprava o djelima
Rasprava o posredovanju između Boga i čovjeka Rasprava o čovjeku prije rođenja Rasprava o čovjeku na Dunjaluku Rasprava o čovjeku na Ahiretu Rasprava o velajatu (zaštitništvu) Rasprava o poslanstvu
Navedeni radovi utemeljeni su na komparaciji racionalnih dokaza i tradicionalnih predaja (hadisa)
Knjiga o geneološkom stablu porodice Tabatabai u Azerbejdžanu Opis perzijske kaligrafije Sljedeći radovi napisani su za vrijeme mog boravka u Qomu: Tefsir Kur'ana Al Mizan, u dvadeset tomova Principi filozofije (realistički metod) u pet tomova – komparacija istočnih i zapadnih filozofa
Zapažanje o Kefajatu-I-Usul
Zapažanja o Mula Sadrovm Asfaru, u devet tomova
Objava ili misteriozna inteligencija
Dvije rasprave o islamskom velajatu i vodstvu
Intervjui iz 1960 god. sa profesorom Henry Corbinom – francuskim orijentalistom u jednom tomu
Intervjui iz 1961. i 1962. god. sa ajatollahom Tabatabaijom naslovljen “Rasprava o šiijizmu u današnjem svijetu”
Rasprava o čudima (mu'džizama)
Imam Ali i Božanska filozofija
Šiizam u islamu
Kur'an u islamu
Zbirka članaka, pitanja, odgovora i raznih filozofsko naučnih diskusija objavljenih u časopisima: Škola šiizma, Škola islama, Vodič za knjige
Poslanički hadisi sa prijevodom objavljenim na 400 strana od Muhammeda Hadi Feghija.
Pogledi velikih faqiha na Tabatabaiju
Lider islamske revolucije imam Homeini povodom smrti allame Tabatabaija svoje žaljenje, na komemorativnom skupu, izrazio je sljedećim riječima: “Moram da izrazim svoje duboko žaljenje Islamskom centru u Qomu i svim muslimanima za ovaj gubitak allame Tabatabaija. Ovom prilikom izraze saučešća upućujem iranskoj naciji, a posebno islamskim vjerskim centrima u zemlji. Moj Uzvišeni Bože, pridruži ga slugama islama i Imamima islama – i daj čvrstinu njegovim potomcima, njegovim nasljednicima i njegovim učenicima.”
Merdža’ ajatollah Golpajegani
“Kada učenjak ode sa ovog svijeta nepopravljiva praznina ostane na tijelu islama. Božanski alim i vječni filozof, veliki komentator ajatollah Tabatabai potrošio je sav svoj plodni život u služenju islamu, preselivši sa ovog svijeta, spojio se s blagodatima onog svijeta. Njegova trajna djela, naročito njegov dragocjeni Al-Mizan, manifestacija su njegove učenosti i njegova truda na širenju kur'anskih učenja i njegovog vrlog vođenja sadašnje generacije. Ovom prilikom izražavamo naše saučešće za ovaj nepopravljivi gubitak Imamu vremena – Imamu Mehdiju, uzvišenim vjerskim vođama, islamskim centrima i svim muslimanima.”