Preuzeto iz knjige “Etički stavovi Allame Tabatabaija”, autor: Reza Ramezani

Allame Tabatabai govori o trima školama: racionalnoj, općoj religijskoj i kur'anskoj.[1] Uvjeren je da se racionalnoj školi, koja naglašava sticanje svojstava, uspostavljanje ravnoteže među postojanim svojstvima i popravljanje morala, cilj ogleda u sticanju društvene popularnosti i duhovnih vrlina.

Cilj opće religijske škole jeste stizanje do vječne sreće i neprolaznog onosvjetskog života te lagodnosti na Budućem svijetu. Zajednička tačka dviju skupina je što se obje trude da čovjek stekne jednu vrstu vrlina. Prva skupina se kreće za društvenim vrlinama ili pak za postizanjem vrlina duha, svijesti i nutrine, a druga teži postizanju onosvjetskih vrlina.

Međutim, treća škola, a to je etička škola Kur'ana, od dviju prethodnih razlikuje se po jednoj temeljnoj činjenici; naime, cilj ove škole je Božija Bit, a ne postizanje ljudskih vrlina, kako ovosvjetskih tako i onosvjetskih.[2]

Objašnjenje: Kada čovjek vjerovanje podigne na višu razinu i kada uspije ostvariti napredak na tom putu, njegovu dušu privlači razmišljanje o Bogu i usmjeravanje pažnje prema Uzvišenim imenima i Božijim svojstvima, koja su čista od svakog nedostatka. Ovo stanje zanosa iz dana u dan postaje jače, a njegova pažnja prema Bogu dublja, dok ne stigne do toga da Bogu robuje i čini Mu ibadet na takav način kao da Ga vidi. Stalno Njegova očitovanja vidi u Njegovim emanacijama, a njegov zanos i želja iz dana u dan postaju sve jači i veći.

Vatra ove čežnje i ljubavi postaje veća i čovjek stiže do tačke kada svoju pažnju odvraća od svega i usmjerava samo ka Njegovoj Biti, samo Njega voli i samo Njemu služi. Gasi svoju ljubav i težnju prema svemu drugome i usmjerava prema Njemu te ništa ne voli, osim zarad Boga, ničeg se ne plaši, mimo Njega, a njegovi činjenje, nečinjenje, prisnost, strah, veselje i srdžba samo su zarad Allaha.

Allame Tabatabai ovako objašnjava razliku između ovih triju škola: “Razlika među ovim trima odgojnim školama – filozofskom, školom prethodnih šerijata i islamskom – jeste razlika između niže, srednje i više razine, među kojima je velika udaljenost. Prva škola poziva društvenom pravu, druga poziva istinskom pravu i zbiljskom savršenstvu, koje je povod onosvjetskoj sreći, a treća škola svoj poziv usmjerava ka apsolutnoj Istini. Dakle, Bog je glavno središte, a svoj odgoj ova škola temelji na čistom monoteizmu, čiji je plod iskreno i čisto robovanje.”[3]

Allame Tabatabai vjeruje da ove tri škole zapravo predstavljaju tri razine iste zbilje, jer sve tri na kraju završavaju realiziranjem zbilje, te kada se međusobno usporede, jedna je u odnosu na drugu slabija ili jača.

Možda bi se povezanost ovih triju škola mogla bolje pojasniti vraćanjem moralne prirode na prirodu robovanja, u smislu da sve tri etičke škole na kraju završavaju ostvarivanjem vrlina u čovjekovoj Boga svjesnoj prirodi, što je samo po sebi sama istina. Ipak, slabost i jakost ovih škola ogleda se u dovođenju do procvata prirode robovanja Bogu i zbog toga bivaju rangirane na položajima od nižeg, preko srednjeg, do visokog. Dakle, može se kazati da su ove tri škole razine jedne zbilje, a to je priroda robovanja Bogu. Međutim, jedna od tih razina na slab način ostvaruje spomenutu prirodu, sljedeća razina na osrednji način, a zatim postoji razina koja ovu prirodu ostvaruje i očituje na najvišem stepenu. Prema tome, racionalna etička škola nikada se u potpunosti ne odvaja od religijske etike, već je u srodstvu s njom, iako je udaljenost između ovih dviju škola veoma velika.[4]


[1] Al-Mizan fi tafsir al-Qur'an, sv. 1, str. 354–362; sv. 4, str. 18–20; prijevod tefsira Al-Mizan na perzijski (u 20 svezaka), sv. 1, str. 500–528.

[2] Mas'ud Omid, Nazari be zendegi va barhi araje Allame Tabatabai, str. 156.

[3] Al-Mizan fi tafsir al-Qur'an, sv. 1, str. 354–362.

[4] Isto, str. 158.