Preuzeto iz trećeg sveska knjige “Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”
Napisao i priredio: SEMT – Institut za proučavanje i pisanje udžbenika za univerzitete humanističkih nauka, Qom, Iran
Prevod: Lutfi Akbaš i Sedad Dizdarević
Prethodno: Gazalijeva djela
Uvodne napomene o neophodnosti rasprave
Navodi se da odgoj i obrazovanje posjeduju nekoliko temelja, a to su: filozofski temelji, psihološki temelji, sociološki temelji, ekonomski i kulturološki temelji. Razmatranje svakog od njih zahtjeva dosta prostora, što nije je cilj ovog djela niti je u okviru njegovih mogućnosti. Stoga ćemo zbog određenih razloga, o kojima će biti riječi, razmatrati samo filozofske temelje Gazalijeve pedagoške misli i to u što kraćim crtama.
Neki stručnjaci filozofije odgoja i obrazovanja naglašavaju potrebu za upoznavanjem studenata pedagoških znanosti sa filozofskim idejama koje su prodrle unutar filozofije ovih znanosti. Vrijeme studiranja smatraju najpogodnijim razdobljem i prilikom za takvo što.[1]
To naglašavanje je – između ostalog – zbog toga što “odgojna nastojanja na prvom mjestu slijede ciljeve odgoja, a samo je filozofija pozvana da razmatra ciljeve, ona je ta koja međusobno povezuje sve činjenice, ona harmonizira cjelokupni sklop radi postizanja zadatih ciljeva i među njima stvara jedinstvo.”[2] Pored toga, za razumijevanje bilo koje pedagoške teorije kao i poznavanje njenih temelja i ciljeva i za shvatanje, naprimjer, zbog čega je određena metodologija primijenjena neophodno je poznavati filozofiju. Također, filozofija pomaže odgajatelju da odgovori na velika i temeljna pitanja kao što su: šta je egzistencija, da li je suština egzistencije materijalna ili nematerijalna, postoji li Bog, kakvo je On postojanje, kakav je odnos Boga i egzistencije, da li postoji drugi svijet osim fizičkog svijeta, kakva je veza između Boga i svijeta, kakva je ljudska priroda, kakva je veza čovjeka s Bogom i svijetom, da li čovjek posjeduje tijelo i dušu, da li je ljudska duša vječna, šta je čovjekov završetak, da li su moralne vrijednosti čovjeka apsolutne ili relativne, kakva je suština spoznaje kod čovjeka, da li se spoznaja ograničava na čulnu i razumsku ili postoji li spoznaja posredstvom duhovnog osvjedočenja, nadahnuća i objave?
Da bi dali odgovore na ova pitanja svaki sistem i filozofija pedagogije nužno se moraju okrenuti filozofiji i definirati svoj stav i poziciju u odnosu na egzistenciju, Boga, svijet i čovjeka. Iz ovakvog pogleda i zauzimanja stava proizlazi sljedeće:
1. Filozofije pedagogije i pedagoški sistemi proizišli iz njih međusobno se razlikuju,
2. Određuje se sadržaj i filozofski pogled svakog odgojnog sistema,
3. Svaki pedagoški sistem može protumačiti svoju filozofiju pedagogije,
4. Određuju se teoreme i aksiomi svakog pedagoškog sistema.
Rezultat ovoga je to da onda kada želimo istraživati filozofsko značenje pojma odgoj, posebno onog dijela odgoja koji je poznat kao filozofija odgoja, neizbježno se suočavamo sa jednim brojem filozofskih pojmova i kategorija i – kao što ste primijetili – izlazimo iz okvira pedagogije i ulazimo u područje filozofije. To je stoga što filozofija odgoja pored toga što predstavlja sastavni dio odgoja, također, predstavlja dio filozofije i, ustvari, ona predstavlja interdisciplinarnu znanost.
Da vidimo šta je Gazali rekao o egzistenciji, Bogu, svijetu i čovjeku.
Nastavak: Stav Gazalija o egzistencijii
[1] O'Connor D.G., An introduction to the philosophy od Education, Routledge and Kegan, 1957. P.3.(Preneseno iz knjige Dirasatun fi felsefeti-t-terbijje, Muhammed Džulub Farham, str. 5.)
[2] Ta’lim o tarbijjat ve merahele an, Gulamhusejn Šokuhi, str. 50-52.