Aḥmad Shawqī, poznati egipatski pjesnik i stariji savremenik Iqbala, (1868-1932. amīr al-shu‘arā’, “princ pjesnika”, naša nap., N. K.), dok je iskazivao počast ovom poeti, filozofu, napravio je krajnje perceptivnu opasku. Njegove riječi usrdno su kazivale o krajnjem uvažavanju i poštovanju koje je Iqbal imao u očima Egipćana. U isto vrijeme, možda izgredno, njegove opaske nam prenose, na izvanredno otkrivajući način, istinski značaj Iqbalove poezije, napose i njegove poruke općenito.
U perspektivi islamske metafizike, fenomen svijesti, opažen u svijetu na hijerarhijski način, manifestacija je Božije Svijesti. Najsredišnjija i posvemašna manifestacija Božije Svijesti, samoraskrivanje (tajallī) Božijeg Atributa Znanja (‘ilm), jeste ljudska inteligencija. Na isti način, samo je čovjek taj koji posjeduje dar govora, jer jedini on među zemaljskim stvorenjima je stvoren na sliku Božiju2 na izravan i integralan način. To je vrhunac i savršenstvo ljudske inteligencije i, prema tome, ljudske svijesti…
[tags]