Četvrti dokaz se temelji na univerzalijama (univerzalnim pojmovima). Čovjek je u stanju percipirati univerzalije, kao što su čovjek, drvo, životinja itd.
Šta su univerzalije? To su oni pojmovi koji mogu odgovarati i primjenjivi su na bezbroj jedinki. Naprimjer, pojam čovjek može se odnositi na bezbroj ljudi. Univerzalije su takvog karaktera de nemaju obilježje materije, širine, dubine, boje, težine, djeljivosti.
Dakle, možemo imati percepciju pojma čovjek bez ikakva atributa, naprimjer, bijel, crn, visok i sl. Sam pojam čovjek nije svojstven ni za jedno materijalno obilježje, a to znači da je jedan takav pojam nematerijalan. Percepcija tog pojma univerzalije može biti na dva načina:
ili smo sami činitelji toga pojma u umu,
ili je izvana oslikan u našem umu.
Ako smo mi kreatori pojma u našem umu, zasigurno smo nematerijalni, jer budući da pojam nematerijalan i njegov tvorac mora biti upravo takav. Ako čovjek nije tvorac toga pojma nego neko izvana, u tom slučaju nematerijalni pojam se realizira u nama.
Naša zbilja je nematerijalna, jer ga sami stvaramo ili ga primamo kao takvog. Ali ako je naša duša materijala, a u nama se oslikava nematerijalni pojam, onda bi i taj pojam trebao biti djeljiv, a kako to nije tako, naša duša nije materijalna.
Teza materijalne duše implicira materijalnu univerzaliju, a dokazali smo da su one nematerijalne.