Scroll to top

Djela Hādže Nasīruddīn Tūsija

Preuzeto iz drugog sveska knjige “Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”
Napisao i priredio: SEMT – Institut za proučavanje i pisanje udžbenika za univerzitete humanističkih nauka, Qom, Iran
Prevod: Lutfi Akbaš

Prethodno: Krataj životopis Hādže Nasīruddīn Tūsija

Iako je Hādžeov život bio buran i pun dešavanja, on je stalno bio zauzet istraživanjem i pisanjem. Za sobom je ostavio mnoštvo djela. U knjigama biografija i ridžala navodi se cifra od 274 njegova djela. Neka od ovih djela doživjela su i prijevode na jezike kao što su engleski, francuski i njemački.[1]

Većina njegovih pisanih djela je na polju filozofije, apologetike, matematike, astrologije, astronomije i etike. Muhsin Amin u A‘yanu-sh-shi‘ah Hādžeova djela je svrstao pod deset naslova: matematika, etika, tefsir, fikh, povijest, geografija, medicina, logika, teologija i filozofija.[2] U nastavku ćemo navesti nazive nekih važnih djela istraživača Tūsija, kojima smo se koristili prilikom pripremanja ovog rada o njegovim mislima o edukaciji i odgoju.

1. Komentar knjige naputaka i opasaka (Sharhu-l-isharat wa-t-tanbihat): tekst ovog djela jedno je od istaknutih djela Ibn Sinaa. Hādže Tusi svojim komentarom ovog djela učinio je veliku uslugu filozofiji i ljubiteljima filozofije. U ovom radu je većinom korišten njegov treći svezak.

2. Kashfu-l-murad fi tajridi-l-i‘tiqad: tekst ove knjige pripada Hādžeu, dok je komentar na nju napisan od strane ‘Allamah Hillija. U ovom djelu na dobar način pojašnjena su pitanja apologetike.

3. Akhlaqe Nasiri: ovo predstavlja najvažnije i najobuhvatnije djelo Hādže Tūsija na polju etike, edukacije i odgoja. Napisano je na molbu Nasiruddina Muhtashama, vladara područja Kohestan. Hādže Tūsi je Miskawajhovo djelo Tahdhibu-l-akhlaq wa tathiru-l-a‘raq priredio na lijep i metodičan način. Dodavanjem od sebe još dvaju poglavlja – Upravljanje domaćinstvom i Politika grada – iznjedrio je ovo postojano djelo.

Hādže je na polju etike, edukacije i odgoja napisao djela kao što su Awsafu-l-ashraf, Akhlaqe muhtashami i Adabu-l-muta‘allimin, ali je govor o njima izvan mogućnosti ovog rada.

Nastavak: Čovjek u pogledu Hādže Nasīruddīn Tūsi 


[1] Al-Hādže Nasiruddin wa arauhu-l-falsafiyyah wa-l-kalamiyyah, str.71-74.

[2] Amin Sayyid Muhsin: A‘yanu-sh-shi‘ah, sv. 9, str. 419.

Povezani članci