Farabijev položaj u filozofiji i njegova djela

Preuzeto iz udžbenika “Historija islamske filozofije” s Univerziteta “Al-Mustafa”. 
Prethodno: Kratak životopis Farabijev

Farabijev položaj u filozofiji

Farabi je prvi filozof koji je religiju u njenim različitim aspektima izlagao unutar filozofskih okvira i prvi koji je grčku logiku, u jednom potpunom i sređenom obliku, ponudio islamskom svijetu. Farabijeva nastojanja u tom smislu bila su uglavnom usredsrijeđena na Aristotelova logička djela. Obimnost njegovog rada u području zbiljskih (haqiqi) i racionalnih (aqli) znanosti te njegovi komentari Aristotelovih i Platonovih djela uzrokovali su da izađe na glas kao preteča islamskih filozofa te je dobio nadimak Drugi učitelj. Ibn Sina svoje razumijevanje Aristotelove Metafizike smatra proisteklim iz Farabijevog spisa Agrazi ma ba'dut-tabia (Ciljevi metafizike).

Filozofija koju je predstavio Drugi učitelj i koja je utjecala na filozofe nakon njega, poput Ibn Sinaa i Ibn Rušda, s jedne strane je bila platonističko-plotinovska, a s druge strane aristotelijanska. Ta činjenica posebna je očita u njegovoj knjizi Al-Džam'i beyne re'yil-hakimejn jer se u njoj, kako bi uskladio stavove Platona i Aristotela, koristi stavovima neoplatonista. Ne samo da je Farabi utjecao na kasnije filozofe u pogledu ispravnog razumijevanja grčke filozofije, već su i njegovi lični stavovi koje je iznosio u pogledu filozofskih pitanja utjecali na njih.

 

Farabijeva djela

Većina Farabijevih djela, a radilo se o 127 traktata, su izgubljena. Njegova djela se mogu općenito podijeliti u dvije skupine: logička djela i djela koja se ne bave logikom, počevši od fizike i metafizike, preko vjerskih nauka poput fikha i kelama, do matematike i njoj srodnih disciplina.[1]

Osobenost Farabijevog stila izlaganja jeste konciznost praćena konkretnošću i protkana s preciznošću. Navest ćemo ovdje neka od njegovih djela koja su štampana:

1. Ihsa’ al-‘ulum; knjiga koja se sastoji od pet poglavlja. Prvo poglavlje govori o jezičkim naukama (adabiyat), drugo poglavlje o logičkim naukama, treće poglavlje tiče se matematskih nauka, četvrto poglavlje govori o prirodnim (tabi'i) i teološkim (ilahi) naukama, a peto o društvenim (madani) pitanjima i fikhu;

2. Al-Džam'u beyne re'jil-hakimejn knjiga je u kojoj nastoji pomiriti Platonove i Aristotelove stavove. U uvodu ovog djela, Farabi piše:

A potom! Budući da vidim kako se većina ljudi moga vremena bave pitanjem vremenite stvorenosti i vječnosti svijeta, sporeći se oko toga i tvrdeći da između dvojice mudraca (Platona i Aristotela) postoji razilaženje u pogledu Stvoritelja svijeta i u pogledu postojanja uzroka svijeta, u vezi s pitanjima duše, razuma, sankcioniranja dobrih i loših djela te u pogledu još mnogih društvenih, etičkih i logičkih pitanja, odlučio sam napraviti pomirbu stavova njih dvojice te rasvijetliti ono na što kontekst njihovih riječi ukazuje, kako bi postalo jasno da ne postoji nikakva razlika u stavovima kad je riječ o onome u što ova dvojica mudraca vjeruju…

3. Risalati fi al-‘aql; Farabi u ovom traktatu donosi mnogobrojna značenja razuma (‘aql);

4. Fususul-hikem; zbirka filozofskih pitanja obrađenih kroz gnostički (‘irfani) pristup;

5. Tahsil al-sa'adat;

6. ‘Uyun al-mesail;

7. Al-siyasat al-madaniyye;

8. Ara'i ahli al-madinat al-fadila va muzadatiha;

9.Risalati fi isbat al-mufareqat;

10. Al-Tanbih ‘ala sabil al-sa'adat;

11. Risalati fi agradi ma-ba'd-al-tabi'a;

Al-Mantiqiyyat al-Farabi; djelo u kojem je izložena logika u cjelini i djelimični komentari na Aristotelovu logiku.

Nastavak: Logika i epistemologija kod Farabija


[1]           Mustafa Galib, Fi sabili mevsev'at-i felsefiyye, str. 19.