Neophodnost traženja etičkog sistema (21)

Preuzeto iz knjige “Etički stavovi Allame Tabatabaija”, autor: Reza Ramezani

Imajući u vidu data objašnjenja u vezi s prvim trima metodama, može se zaključiti da nijedna od njih ne predstavlja metodu koja se zasniva na načelima i temeljima i koja ima potrebnu kodifikaciju za strukturiranje oblasti etike. Stoga je neophodno na polju etike tragati za jednim sistematičnim ustrojstvom koje se temelji na načelima i osnovama preuzetim iz ajeta i predaja, u kojem bi se posvetila pažnja temeljnim temama filozofije etike, opisivanju ružnim i lijepim moralnim svojstvima, kao i metodi moralnog odgoja koji bi bio usklađivan sa etičkim tekstovima.

U priređivanju sveobuhvatne etičke knjige potrebno se potruditi da forma i sadržaj, koliko je to moguće, budu koncipirani i objašnjeni na temelju racionalnih i logičkih pravila, pri čemu mjerilo etičnosti uvijek trebaju biti Kur'an i predaje, a uz to se, opet koliko je to moguće, treba koristiti i irfanskim iskustvima i dostignućima.

Prema tome, neke od glavnih odlika prihvatljive religijske etičke metode jesu:

1. Nastojanje da se predstavi sveobuhvatni sistem koji će dati odgovore na sva etička pitanja u različitim područjima morala, kao što su pojedinačni, društveni i Božanski moral.

2. Predstavljanje skladnog tumačenja, koje će biti usaglašeno sa ostalim etičkim pojmovima.

3. Logička podjela i uređenje etičkih tema u tri dijela, koji proučavaju osnove, opise i odgoj.

4. Poklanjanje pažnje sredstvima etičkog i prirodnog odgoja te naglašavanje njihove legitimnosti.

5. Korištenje naučnim iskustvima pionira i protagonista u ukrašavanju morala.

6. Ulaganje truda radi izvođenja općih etičkih načela i zakona iz primjera koji se nalaze u Kuranu i predajama.

7. Razjašnjenje islamskog stava na različitim poljima kao što su bihevioralno i pitanje postojanih duševnih svojstava na zaseban način te, naravno, obrativši pažnju na njihov međusobni uticaj.

8. Uzimanje u obzir međusobnog uticaja koji postoji između misli, postojanih svojstava, ponašanja i postupaka.

9. Obraćanje pažnje na položaj razuma, prirodnih sklonosti te praktičnih iskustava u objašnjenju etičkih pojmova i djelovanju u skladu s njima.

10. Naglašavanje skladnog i ujednačenog razvoja moralnih sposobnosti i ustezanje od pretjerivanja.

11. Dosezanje otkrivanja izvora islamske etike.

12. Koncipiranje osnovnih pojmova i postulata nauke o etici.

13. Koncipiranje etičkih tema u kojem se etici dodaju drugi pojmovi, poput praktične, političke, trgovačke, profesionalne, menadžmentske i ostalih etika.