Imaginalni svjetovi – Ibn Arebi i pitanje religijske pluralnosti

Riječ urednika

Religijska pluralnost za savremenog čovjeka najčešće predstavlja teološki, politički ili identitetski problem. Za Muhjiddina ibn Arebija, međutim, ona nije problem nego nužnost koja proizlazi iz same prirode Zbilje. Upravo ta razlika u polazištu čini ovu knjigu izuzetno važnom.

Ibn Arebijeva misao ukorijenjena je u potvrdi jednoće Bitka – wahdat al-wudžud. Ova doktrina ne znači negiranje mnoštva, niti svodi svijet na puku iluziju. Naprotiv, ona polazi od toga da postoji samo jedan istinski Bitak – Božanski – dok se mnoštvo svijeta javlja kao raznolikost Njegovih očitovanja. Jednoća ne isključuje razliku, ona je njezin izvor. Mnoštvo nije suprotno Jednome, nego je način na koji se Jedno pokazuje.

Iz tog ontološkog temelja proizlazi i Ibn Arebijevo razumijevanje religijske pluralnosti. Ako je Božanska Zbilja beskonačna, tada se i Njena očitovanja moraju pokazivati u različitim oblicima vjerovanja, obreda i teoloških formulacija. Razli čite religije nisu tek historijske konstrukcije, nego odgovori na različite dispozicije ljudskih zajednica i na različite vidove Božijeg samootkrivanja. Otuda Šejh može tvrditi da je Bog izvor različitih uvjerenja i da će, na koncu, svi skončati u milosti.

Ključnu ulogu u ovom razumijevanju ima pojam imaginalnog svijeta – ʻālam al-mithāl. Za Ibn Arebija, imaginalno nije subjektivna mašta, nego ontološka razina stvarnosti, posredni svijet između čiste duhovnosti i osjetilne materijalnosti. Upravo u tom svijetu poprimaju oblik Objave, simboli i religijske slike. Objavljene religije, njihovi simbolički narativi i teološke formulacije su imaginalna utjelovljenja zbilja koje nadilaze svaku pojedinačnu formu. Mnoštvo religija stoga odgovara mnoštvu imaginalnih očitovanja Jedne Zbilje. To, međutim, ne znači relativizam. Ibn Arebi jasno razlikuje stepene percepcije i postaje znanja. Svaka religija je istinita u okviru svoga obzora, ali nijedna ne obuhvata cjelinu Božanske stvarnosti. Samo onaj ko stoji na “po staji bez postaje” može sagledati kako su različiti religijski oblici istodobno nužni, istiniti i ograničeni. Takva perspektiva ne briše razlike, nego ih smješta u širi horizont jedinstva.

William Chittick, jedan od najznačajnijih savremenih poznavalaca Ibn Arebijeve misli, u ovoj knjizi ne nudi simplificirani univerzalizam niti apologiju relativizma. On nas uvodi u unutarnju arhitekturu Šejhovog mišljenja, gdje imaginacija nije puka subjektivna moć, nego ontološki most između vidljivog i nevidljivog. Upravo kroz pojam imaginalnog svijeta postaje moguće razumjeti kako Objave, religijski simboli i vjerovanja mogu biti istodobno povijesno uvjetovani i metafizički utemeljeni. Objavljivanjem ovog djela na bosanskom jeziku željeli smo otvoriti prostor za ozbiljan susret s jednom od najdubljih islamskih refleksija o odnosu Jednog i mnoštva, Objave i razuma, zakona i ljubavi. Nadamo se da će ova knjiga pomoći čitaocu da religijsku pluralnost promatra ne kao nužno odstupanje od istine, nego kao imaginalni odsjaj Jedne Zbilje koja nadilazi sve naše ograničene pojmove