Prethodno: Šejhul-Išraq Suhrawardi i filozofija
Suhrawardi vjeruje da se stvarne nauke (‘ulum haqiqi) ne mogu postići pomoću osjetila i razuma, a borba sa sobom i duhovno putovanje osiguravaju preduvjete za duhovno osvjedočenje, duhovno poimanje i postizanje stvarnih znanja i mudrosti. Shahrzuri, koji je bio upoznat s njegovim duhovnim stanjima, njegovo duhovno putovanje opisuje na sljedeći način: “Šejh se tako prepuštao duhovnom vježbanju da drugi za takvo duhovno vježbanje nisu imali snage i tako se sustezao od Ovog svijeta da ni najmanje nije obraćao pažnju na odjeću, hranu i vođstvo. Kažu da se među mudracima ne može naći neko ko se sustezao više od njega. Većinu njegovih ibadeta činilo je skrušeno moljenje, noćni namazi i promišljanje o svjetovima Božijim. On je slijedio vjeru i bio je zauzet brigom o svojoj duši.”[1]
Šejh se u duhovnom putovanju i praktičnoj gnozi uspinjao u neslućenim razmjerima, kako to opisuje Shahrzuri: “Oni koji su nakon dugih godina borbe sa sobom postigli postaju duhovnog osvjedočenja duhovnog svijeta, spoznaju duše i gledanje Gospodara umom, ukoliko bi saznali za Šejhov trud, znali bi da je on u duhovnom osvjedočenju stigao do mjesta suštine koje ne mogu pojmiti, osim rijetkih i onih koji su zašli duboko (rasikhan).”[2]
Nije ga bez razloga Sadru-l-Mutaallihin nazvao “Šejhom podržanim svjetlošću” a njegovo djelo Hikmatu-l-ishraq predstavlja kao svjetlost očiju i srcaonih koji su postigli postaje duhovnog osvjedočenja.[3] Imam Khumayni u vezi s njim kaže: “Svjetlosni mudrac Šejh Ishraq bio je jedan od učenjaka koji su velikog duha i čiste nutrine. On je postigao postaje osame (khalwat) i nematerijalnosti (tajarrud).”[4]
Prema kazivanju Šejha, sadržaj knjige Hikmatu-l-ishraq tokom jednog nadahnuća obznanjen mu je u cijelosti.[5] On je prilikom ovog duhovnog osvjedočenja upitao Aristotela za suštinu znanja, na šta mu je on odgovorio da obrati pažnju na prisutno znanje (‘ilm huduri).[6]
Šejha Ishraqa ne treba smatrati sufijom i svrstavati u red sufija. Iako on poput sufija čišćenje nutrine smatra temeljem spoznaje, ipak smatra da sufijskoj metodi, koja je bez filozofskog promišljanja, prijeti opasnost od zastranjenja i pridaje veliku važnost logici i argumentu.
Nastavak: Šejhul-Išraq Suhrawardi i Kur'an
[1] Majmu‘ah musannafat, sv. 3, str. 16.
[2] Ibid., str. 3-13.
[3] Mulla Sadra Muhammad: Al-Mabda’ wa-l-ma‘ad, str. 191.
[4] Imam Khumayni Ruhullah: Kashfu-l-asrar, 34-36.
[5] Majmu‘ah musannafat: Hikmatu-l-ishraq, sv. 2, str. 259.
[6] Ibid., sv. 12, str. 71-74.