Spoznaja u Gazalijevom mišljenju

Preuzeto iz trećeg sveska knjige “Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”
Napisao i priredio: SEMT – Institut za proučavanje i pisanje udžbenika za univerzitete humanističkih nauka, Qom, Iran
Prevod: Lutfi Akbaš i Sedad Dizdarević

Prethodno: Duša u Gazalijevom mišljenju

Tačno je da su kroz povijest islamske kulture i misli neke osobe prije Gazalija, poput Nezzama, na neki način obraćale pažnju na metodičku sumnju; ali Gazalijeva posebna pažnja usmjerena na pitanje spoznaje, njegova duboka metodička sumnja i njegova autobiografija pod naslovom El-munkizu mine-d-dalal (Izbavljenje iz zablude), koja ustvari predstavlja ispovijest o njegovoj metodičkoj sumnji i izvještaj o kakvoći njenog nastanka i nestanka, od njega su načinili istaknutu, čak vodeću osobu na ovom polju. Zbog toga ga neki istraživači u ovom porede sa osobama poput Paskala, Spinoze, Džona Loka, Dekarta i Kanta, i njih predstavljaju kao one koji su bili pod uticajem Gazalijeve epistemološke metode.[1]

Jedan od primjera ovakvih poređenja jeste usporedba epistemološkog pristupa i metodičke sumnje Gazalija i Dekarta, na temelju čega su neki zaključili da je Dekart u svojoj metodičkoj sumnji i spoznaji bio pod uticajem Gazalijevog djela El-munkizu mine-d-dalal. Zato što je – primjera radi – na osnovu rukopisa francuskog prijevoda ovog djela, koje je pronađeno u Dekartovoj biblioteci,[2] jasno da je čitao ovu knjigu i da je na njenim marginama pisao glose. Naprimjer, kada je Dekart stigao do rečenice: “Sumnja je prvi stepen čvrstog uvjerenja”, na marginama je napisao sljedeće: “Ovo dodati mojoj metodi!”[3]

Naravno, neki istraživači koji su uspoređivali sumnju i spoznaju kod Gazalija i Dekarta došli su do zaključka da su ova dva učenjaka u epistemologiji imali zajedničku početnu tačku, ali da nisu stigli do istog rezultata. Gazali je objavu i nadahnuće smatrao najpouzdanijim putem spoznaje, posebno kada je u pitanju metafizika, a Dekart je nastojao uz pomoć matematičkih dokaza pokazati da je razum jedini put stizanja do ove vrste spoznaja.[4]

Svakako, Gazali je u svojim mnogobrojnim djelima više puta spominjao spoznaju i njene vrste, metode sticanja saznanja, vrijednosti znanja, podučavanja, učenja, učitelja, učenika, podjelu nauke, prepreke spoznaji itd. i neka od tih pitanja je podrobno razmatrao.[5]

U narednim poglavljima ove knjige posvetit ćemo se nekim od ovih pitanja. Ovom prilikom ćemo poglavlje završiti kratkim osvrtom na put i metodu sticanja znanja i spoznaju prema Gazaliju.

Gazali vjeruje da čovjek može postići spoznaju na dva općenita načina.[6] Jedan je putem učenja, što se ostvaruje uz pomoć učitelja, čula i razuma. Na ovaj način upoznaje se materijalni i fizički svijet kojeg Gazali naziva Svijet osvjedočenja.

Ovaj način je uobičajen i poznat u spoznaji i koriste ga obični ljudi. Gazali, na osnovu uvida u povijest, smatra da ovo znanje ima izvorište u nadahnuću.[7] To znači da je na početku ljudskog života čovjek nadahnut za neka od tih pitanja, kako bi se mogao očuvati u prirodi. Nakon toga su ova nadahnuća malo-pomalo dobila oblik sticanja i učenja.[8]

Druga metoda je božansko poučavanje, putem kojeg se izravno i bez ljudskog posredništva dolazi do spoznaje. Po Gazalijevom mišljenju, ova vrsta znanja se dobija na dva načina: putem podučavanja izvana, sticanjem i putem učenja sredstvom unutarnjeg promišljanja. Gazali unutarnje promišljanje smatra istovjetnim sa izvanjskim poučavanjem i učenjem. Dodaje da poučavanje predstavlja učenje i usvajanje znanja jedne osobe od druge osobe slične njoj, a promišljanje je okorištavanje duše univerzalnom dušom. On smatra da je obrazovni uticaj univerzalne duše daleko veći od uticaja poučavanja i obrazovanja jedne osobe od druge.

U nastavku, Gazali božansko poučavanje dijeli na dvije vrste, i to na nadahnuće i objavu. Svako od njih posebno pojašnjava. On smatra da je objava posebno važna za poslanike koji su dostigli vrhunac pročišćavanja duše i čišćenja nutrine i koji su svim svojim bićem svjesni Boga i od Njega stiču spoznaju.

Ogledalo srca kad postane glatko i očišćeno

Vidjet ćeš slike izvan Ovoga svijeta

Vidjet ćeš i sliku i slikara

Tepih vlasti i Onoga koji ga prostire.

(Mevlana)

Gazali smatra da je nadahnuće[9] vrsta objave koju zaslužuju duše koje su se po pročišćavanju i čišćenju približile poslanicima. Objava je jasno, neposredno i otkriveno poučavanje pitanjima Skrivenog svijeta, a nadahnuće je alegorijsko poučavanje. Za objavu kažu da je to poslaničko znanje, a nadahnuće da je bogom dano znanje (ilmu leduni).[10]

Nastavak: Značenje i definicija odgoja – Gazalijeva perspektiva

---