1. Pravednost i znanstveni pristup

Znanstvena pravednost, stručna kritika i poštovanje dostojanstva pisane riječi bili su sadržaj pisanih djela šehida Motaharija.

Klonio se iznošenja filozofskih pitanja na neodgovarajući i neadekvatan način, i idejama nije prilazio drugačije nego kroz znanstveno suočavanje s njima. Promišljao je svaku ideju koju je smatrao dostojnom analize, te bi je izložio stručnoj kritici.

2. Poštivanje načela znanstvenog jezika

Motahari je pri izlaganju svojih rasprava, posebno filozofskih, poštivao načela znanstvenog jezika koja podrazumijevaju upotrebu jasnih izraza, konkretnost i izbjegavanje književno-poetskih metafora, pri čemu je ispoljavao osobite retoričke sposobnosti.

3. Briga o značenjima

Među umijeća profesora Motahari spadala je sposobnost da vodi brigu o značenju onoga što govori. Znači, on bi definirao temu te odredio područje rasprave i spora, a onda bi otvarao slojeve smisla teme te donosio različite argumente za dotičnu tezu te analizirao uzroke i rezultate teme

4. Razdavajanje tema

Odvajanje pitanja jednog od drugog i raspravljanje u okviru zadane teme spada među specifičnosti njegovog mišljenja. Naprimjer, kada raspravlja o filozofiji, prvo izlaže razliku između filozofije i drugih znanosti i određuje odnose koji vladaju za svaku od njih, a potom se upušta u filozofsku raspravu.

5. Obaviještenost

Motahari je pri izlaganju filozofskih pitanja posjedovao potrebnu i nužnu sveobuhvatnu informiranost, te se time odlično koristio.

6. Kritičnost

Jedan od važnih kvaliteta jednog filozofa jeste kritičnost. Motahari je također kao filozof bio obilato obdaren ovom blagodati tako da se može reći da je kritičnost bila jedna od istaknutih odlika njegove ličnosti. Za filozofa, razum je osnova i “jedno od najistaknutijih svojstava čovjeka jeste upravo sposobnost razlučivanja i razdvajanja; razdavajanja istinitog govora od lažnog, slabog od snažnog stava, logičnog od nelogičnog”, i upravo to jeste značenje kritičnosti [1] koja je kod Motahari postojala u potpunom obliku.

7. Snaga inovativnosti i inicijative

Prema Motaharijevom mišljenju, “stvarni idžtihad jeste da kada se čovjeku prezentira jedno novo pitanje u vezi s kojim čovjek nema nikakvog umskog iskustva i koje nije obrađeno ni u jednoj knjizi, može odmah ispravno primijeniti načela i izvesti odgovor. Pravi mudžtehid je takav u svakoj znanosti.”[2] Drugim riječima, stvarni mudžtehid u svakoj znanosti mora imati snagu inovativnosti i inicijative. Motahari je bio primjer takvog mudžtehida u različitim oblastima, među njima i u filozofiji.

8. Znanstveni duh

“Znanstveni duh znači duh traganja za istinom, duh nezlonamjernosti, duh nepristrasnosti, duh lišen konzervatizma i lišen oholosti. Onaj ko posjeduje znanstveni duh daje prednost argumentima, a onaj ko je lišen znanstvenog duha za kriterij uzima svoju tvrdnju a ne argumente. Prirodno, kreiranje i umišljanje argumenata, nije stvarno argumentiranje.” Motahari je imao takav znanstveni duh i to je očito iz njegovih djela.


[1] Ostad Motahari, Ta'lim va tarbiyyat dar islam, str. 38.

[2] Ibid, str. 25.