UDK 28-23
141.336
Sukladno autorovom mišljenju, sufizam se ponajbolje može razumjeti u odnosu na samo ustrojstvo islamske tradicije. Izrazita odlika sufijskog pristupa islamskoj tradiciji jest usredotočenje na stapanje duše s Božanskom Riječju, uvijek na osnovu obrasca koji je utvrdio Vjerovjesnik. Sufijski učitelji su često govorili o cilju islamske tradicije u vidu ostvarenja koje zahtijeva preobražavanje samog bića tragaoca, pri čemu je nezaobilazna uloga Kur’ana. Sažimajući prirodu puta ka Bogu, ti učitelji često su govorili o pročišćavanju duše (tezkijetu’n-nefs). Kao i drugi muslimani, sufije ne samo da su visoko cijenili pamćenje i učenje Kur’ana te zazivanje Božijih imena sadržanih u Kur’anu, nego su svoja učenja, također, iskazivali kur’anskim jezikom.
Ova posebna posvećenost Kur’anu može se jasno uočiti među sufijskim učiteljima ranih pokoljenja koji se pamte uglavnom po kratkim izrekama, što rasvjetljavaju duhovnu znakovitost ključnih kur’anskih riječi i izraza. Kad su kasnije sufije počele pisati podrobna objašnjenja ljudskog položaja u odnosu na Boga i kosmos, oni su ispunili svoja djela tumačenjima kur’anskih ajeta. Zajednički uvid sufijskih učitelja jest da Kur’an, uz sunnet, pruža smjernice za ostvarenje Božanskog Oblika koji je pritajen u svakoj ljudskoj duši. Prema tome, autor u ovome tekstu razmatra odnos između Kur’ana i sufizma ukazujući na njihovu blisku isprepletenost.
Abstract
The Qur’an and Sufism
William C. Chittick
According to the author, Sufism can best be understood in relation to the structure of the Islamic tradition. The outstanding characteristic of the Sufi approach to the Islamic tradition has been to focus on assimilating the soul to the Divine Word, always on the basis of the model established by the Prophet. Sufi teachers often speak of the goal of the Islamic tradition as “realization” which demands the transformation of the very being of the seeker, whereby the role of the Qur’an is unavoidable. In summarizing the nature of the path to God, the teachers often speak of “purification of the soul” (tazkiya al-nafs). Like other Muslims, not only did Sufis highly value memorization and recitation of the Qur’an and invocation of the Divine Names contained in the Qur’an, but they also expressed their teaching in Qur’anic terminology. This special dedication to the Qur’an can be observed clearly among the Sufi teachers of the early generations who are remembered mainly by aphorisms that elucidate the spiritual significance of key Qur’anic words and phrases. When later Sufis began to write detailed exposition of the human position in relation to God and the cosmos, they filled their works with commentary on Qur’anic verses. Common insight of Sufi teachers is that the Qur’an, along with the Sunna, provides the guidelines for the realization of the Divine Form that is latent in every soul. Thus, in this paper the author discusses the relation between the Qur’an and Sufism, pointing out their close intertwining.
Keywords: the Qur’an, Sufism, realization (tahqīq), transformation, path, purification of the soul (tazkiya al-nafs)
[tags]