Ovo bi bio treći tekst iz područja pitanja vezanih za filozofiju psihologije. Nakon dokaza o nematerijalnosti duše, te porijekla duše, a u sljedećem broju časopisa i teksta o uzajamnoj povezanosti duše i tijela, još jedna tema se neizostavno nameće u ovom kontekstu, ne toliko manje važna, a to je pitanje mogućnosti reinkarnacije.
Ono što slijedi su racionalni dokazi o nemogućnosti reinkarnacije, odnosno, preseljavanju duše iz jednog tijela u drugo. Potrebno je naglasiti da u islamskoj filozofiji, a posebno unutar transcendentne teozofije, postoje opsežniji argumenti po ovom pitanju čije razumijevanje nije moguće bez podrobnijeg poznavanja nekih filozofskih rasprava i načela. Mi ćemo se ovom prilikom zadovoljiti onim dokazima koji su shvatljivi široj čitalačkoj publici.
Iz jednog ugla gledano, oni koji vjeruju u reinkarnaciju mogu se podijeliti u dvije skupine:
Prva skupina su oni koji su vjerovanja da duša nužno mora de se preseli iz jednog tijela u drugo a između kojih postoji jedinstvo u vrsti. Prema ovom vjerovanju čovjekova duša treba da se preseli u ljudsko tijelo, a životinjska duša u životinjsko tijelo iste vrste. Druga skupina je vjerovanja da nije nužno da različita tijela imaju međusobnu srodnost po vrsti. Tako je moguće da čovjekova duša preseli u životinjsko tijelo, pa čak i u vegetativno tijelo.
Iz drugog ugla gledano, oni koji vjeruju u reinkarnaciju duše mogu se podijeliti na sljedeće dvije skupne:
Prva skupina su oni koji su vjerovanja da ovo preseljavanje duša stalno, odnosno taj ciklus se nikada ne prekida, odnosno preseljenje duša je vječno. Druga skupina je vjerovanja da to nužno ne mora tako biti. Ustvari, moguće je da ovo ponavljanje traje jedno određeno razdoblje, s tim da se nakon toga duša odvaja od tijela i više nema potrebe za tijelom.
[tags]