Odnos prema tradiciji kao odnos prema sveukupnosti bivstvujućeg

Preuzmi članak

Ono što je signifikantno za muslimansku tradiciju, što je boji i umnogome predisponira, jest njezina uronjenost u tevhid, Božiju jednost (waḥdah), koncept toliko snažan i integrativan da sve djeliće muslimanske kulture i civilizacije saobražava i u svijetu pozicionira. Ustvari, sve drugo proistječe upravo iz tog principa ili predstavlja njegov odraz, s obzirom na to da taj princip predstavlja magistralni tok svekolikog muslimanskog hoda kroz povijest. Nasuprot tome, u posljednja dva stoljeća imamo poletnu, dominantnu zapadnjačku civilizaciju, čija je esencijalna nit dezintegrativnost, i koja u sebi nema ništa prepoznatljivo i toliko snažno da bi se u odnosu na taj element drugi sastavni dijelovi saobražavali ili smještali unutar takvog svjetonazora. Upravo odsustvo takvog principa jest ono što ovu civilizaciju čini posebnom i drukčijom u odnosu na sve koje su joj prethodile. S obzirom na to da joj nedostaje takav integrativni, konstituirajući element, zapadnjačka civilizacija kruni besprijekornim umnožavanjem informacija koje, nasposljetku, s obzirom na to da i same predstavljaju mala božanstva, raspolućuju i čovjeka, te mu oduzimaju ono najvrednije, a to je nepatvoren i nepodmitljiv božanski duh u njemu, kojega takva duša, premorena i iscrpljena posvemašnjom horizontalnom prostrtošću, nije ni svjesna.

Ključne riječi: muslimanska tradicija, tevhid, kultura, civilizacija, zapadnjačka civilizacija, božanski duh.

Attitude towards tradition as an attitude towards the totality of being

Bajram Dizdarević

Abstract

What is significant for Muslim tradition, what colors it and in many ways predisposes it, is its immersion in tawheed, God’s Oneness (Waḥdah), a concept so powerful and integrative that it adjusts and poses in the world all the pieces of Muslim culture and civilization. In fact, everything else stems from exactly that principle or represents a reflection of that principle, since it is that principle that represents the main flow of the overall Muslim walk through history. Contrary to that, in the last two centuries we have an enthusiastic, dominant Western culture whose essential thread is disintegrativeness, and which, in itself, has nothing recognizable or strong that, in relation to that element, other constituent elements could adjust or pose themselves within such a worldview. It is exactly the absence of such a principle that makes this civilization specific and different in relation to all the others that have preceded it.

Since it lacks one such integrative, constituting element, the Western civilization crumbles through impeccable multiplication of information which, in the end, given the fact that this information itself represents little deities, and halve man, taking from it what is the most valuable, and that is a genuine, incorruptible Divine spirit within itself that such a soul, tired and exhausted by the overall horizontal prostration, is not even aware of.