Sadi u halki duhovnih plemića

Preuzmi članak

UDK 821.222.1.09 Širazi

U Sadijevoj umjetnosti postoji nešto što ostali naši velikani gotovo da i nisu baštinili, a to je “sadijevska iskustvenost i empirizam” na golemom poligonu zvanom život i na njegovim različitim ravnima – društvenog i individualnog. On govori o svojim mnogobrojnim putovanjima i iskustvima vezanim za razne esnafe za koje smo čuli i koje poznajemo, ali neka njegova iskustva su za nas ostala nepoznanica. Ovaj rad će tretirati upravo jedan od ovih zakrivenih segmenata Sadijevih iskustava, bolje kazano tradiciju duhovne plemenitosti čiji se nastanak vezuje za hazreti Alija, prvaka duhovnog plemstva. Analizom Sadijevih priča o duhovnim plemićima i njihovim odlikama ukazat će se i na ovaj aspekt Sadijeve misli.

Abstract

In Sa‘dī’s art there is something that the rest of our great writers have almost never cherished and that is Sa‘dī’s “experientiality and empiricism” in a vast polygon called life and in different planes of social and individual life. He talks about his numerous journeys and experiences pertaining to various guilds that we have heard of and know of, but some of his experiences remain unknown to us. This paper will discuss one such hidden segment of Sa‘dī’s experiences, more precisely the tradition of spiritual nobility whose origin is related to ‘Alī, the leader of the spiritual noblemen. The analysis of Sa‘dī’s stories about spiritual noblemen and their characteristics will point out this aspect of his thought.

Keywords: Sa‘dī, the chain of spiritual noblemen, awliyā’