UDK 141.33 : 28]

Ovaj tekst se bavi organom koji dopušta prodiranje u mundus imaginalis, selidbu ka osmoj klimi. Šta je organ koji potiče ovu selidbu – selidbu koja je vraćanje ab extra ad intra (od izvanjskog ka nutarnjem), topografska inverzija (upijanje)? To nisu ni čula niti sposobnosti fizičkog organizma, nije riječ ni o intelektu, već o težišnoj moći čija uloga se javlja kao istaknuti posrednik: aktivnoj imaginaciji.
Naša namjera ovdje jest pregledati opsežne teorije onih koji su kušali stupanje u onaj drugi svijet. Namjeravamo ispitati sve one mistike koji, u islamu, kušaše vizionarsko iskustvo nebeskog uspeća Vjerovjesnika Muhammada (Miradž), gdje ćemo naići na više od jedne značajke koja je zajednička ovom potonjem izvješću, a koje su očuvane u staroj gnostičkoj knjizi, onoj o nebeskim vizijama glasnika Izaije. Tu, djelatnost imaginativne percepcije istinski prisvaja aspekt hijerognoze, te više posvećene spoznaje. No, zarad okončanja naše diskusije, ograničit ću se na nekoliko značajki tipičnih za zgode preuzete iz šiijske literature, jer svijet u koji namjeravamo prodrijeti, na
prvu se čini našim svijetom, dok se zgode, zapravo, odvijaju u osmoj klimi – ne u imaginarnom, nego u imaginalnom svijetu, to jest svijetu čije koordinate ne mogu biti označene na našim mapama.

 

Abstract
Mundus Imaginalis, or the Imaginary and the Imaginal
Henry Corbin
This essay deals with the organ that permits penetration into the mundus imaginalis, the migration to the “eighth climate.” What is the organ by means of which that migration occurs – the migration that is the return ab extra ad intra (from the exterior to the interior), the topographical inversion (the intussusception)? It is neither the senses nor the faculties of the physical organism, nor is it the pure intellect, but it is that intermediate power whose function appears as the preeminent mediator: the active Imagination. We ought here to examine the extensive theory of the witnesses to that other world. We ought to question all those mystics who, in Islam, repeated the visionary experience of the heavenly assumption of the Prophet Muhammad (the mi’raj), which offers more than one feature in common with the account, preserved in an old gnostic book, of the celestial visions of the prophet Isaiah. There, the activity o f imaginative perception truly assumes the aspect of a hierognosis, a higher sacral knowledge. But in order to complete our discussion, I will limit myself to describing several features typical of accounts taken from Shi’ite literature, because the world into which it will allow us to penetrate seems, at first sight, still to be our world, while in fact the events take place in the eighth climate-not in the imaginary, but in the imaginal world, that is, the world whose coordinates cannot be plotted on our maps.
Keywords: imaginary, imaginal, mundus imaginalis, spiritual imagination, eight climat