Ono što je zasigurno u mnogome obilježilo dvadeseto stoljeće jeste raširenost materijalističkog učenja, kako u njegovom filozofskom obliku, tako i u njegovoj primjeni na društvena uređenja. Materijalističko učenje kao cijelovito osmišljeno filozofsko zdanje svoje korijene vuče tek iz osamnaestog stoljeća.Allame Tabatabai, mislilac i filozof bez premca u dvadesetom stoljeću, čija je duša protkana božanskom mišlju, suočen s navalo materijalističkog učenja i strahom zbog njegovog sve većeg utjecaja u Iranu, pa čak i na vjerske naučne centre, prihvata se velikog i zahvalnoga djela – tumačenja i osporavanja ispravnosti ovog učenja. S tim u vezi on okuplja oko sebe odabranije učenike s kojima tokom nekoliko godina, sedmično dvije noći, analizira materijalistička učenja, iznosi njegove slabosti i nudi zadovoljavajuće odgovore. Kako je vrijeme prolazilo, javljala se sve veća zainteresiranost za njihov rad, tako da se na kraju rodila misao za štampanje i publiciranje njih istraživanja i zaključaka. Veliki mislilac Morteza Motahhari, koji je sudjelovao u ovim okupljanjima kao istaknutiji učenik Allame Tabatabaia, radi lakšeg razumijevanja ovih rasprava vođenih na visokoj akademskoj razini, odlučuje napisati komentar samih predavanja i time se približiti što većem broju čitalaca i interesenata za ovu tematiku. Uz Božiju pomoć, na kraju je to pregnuće poprimilo oblik šest knjiga u četrnaest poglavlja.Prva zamisao ovog istraživačkog pregnuća bila je ta da se ponudi odgovarajući odgovor na učenje dijalektičkog materijalizma, koje je tada bilo u ekspanziji, ali njegova vrijednost nije ograničena tim prvotnim ciljem. Budući da su u ovom djelu izneseni opći stavovi onih koji prihvataju zbilje iznad materije (nasuprot materijalistima), a pogotovo stavovi islamske filozofije koja je i najdalje otišla u svom promišljanju, ono nadilazi svoj prvotni ograničeni cilj i poprima mnogo širu konotaciju. U prvom poglavlju ovog djela obrađuje se sama pojava filozofije i nude se odgovori na pitanja šta je uopće filozofija, čime se ona bavi, šta su njeni ciljevi i razni pristupi filozofiji. Drugo poglavlje obilježeno je pitanjem ispravnosti filozofa ili sofista, sukob koji se javlja još od samih početaka pisane ljudske misli u staroj Grčkoj, ili, drugim riječima, sukob između realista i idealista. Treće poglavlje, ujedno i poglavlje na koje će biti fokusirana naša pažnja u nastavku, bavi se pitanjem znanja i činom percepcije. Izvornik djela, kao što je navedeno, koncipiran je tako da osnovu teksta čine zapažanja i mišljenja Allame Tabatabaija, koje u drugom dijelu komentira Moreteze Motahharija.Mi ćemo, iznoseći kratak pregled ovog poglavlja, izbjeći razgraničenost izvornika i ponuditi cjelovitu sliku, odnosno spojenu sliku i autora i komentatora.
[tags]