uvod u filozofiju

Još jedno od važnih pitanja u filozofiji je govor o “nužnosti, mogućnosti i nemogućnosti”, a ova tri termina su poznata pod zajedničkim imenom “tri materije”. Logičari govore ako pripišemo predikat subjektu, kao kada na primjer kažemo “A je B”, veza A i B mora biti jedna od sledeće tri: ili je ta veza nužna, znači … Opširnije

Najstarije filozofsko pitanje je pitanje uzroka i posljedice. U svakom filozofskom sistemu se govori o uzroku i posljedici, za razliku od termina “primarnosti egzistencije” ili “umske egzistencije” koje u nekim filozofskim sistemima zauzimaju uzvišeno mesto, dok se u drugim sistemima mišljenja tome ne pridaje ni najmanja pažnja. Tako pitanje “potencije i aktueliteta” ima dosta važnu … Opširnije

Osmo predavanje – stvoreno i vječno Jedno od najranijih filozofskih pitanja koje je privlačilo pažnju mnogih filozofa je pitanje stvorenog i vječnog. “Stvoreno” u društvu znači “novo”, dok “vječno” ima suprotno značenje, kao što same te riječi kazuju. Međutim, ova dva termina u filozofsko-teološkoj upotrebi imaju potpuno različita značenja od onoga što iz njih shvatamo … Opširnije

Jedna od podjela egzistencije jeste ta da egzistencija stvari može biti ili spoljašnja ili umska. Spoljašnja egzistencija označava objektivnu egzistenciju koja je nezavisna od uma. Znamo da neke stvari kao na primjer planina, more i pustinja postoje izvan našeg uma, odnosno postoje nezavisno od uma. Zamislio naš um te stvari ili ne, i ne samo to, nego i bilo da naš um postoji ili ne postoji, planina i more i pustinja će postojati u spoljašnjem svijetu.

U prethodnom predavanju smo ukratko objasnili četiri misaone škole u islamskom svijetu i predstavili najpoznatije naučnike iz svake grupe.

Sada dodajemo da su ove četiri škole bile prisutne u islamskom svetu, sve dok se nisu pretočile i zajedno sačinile jedinstvenu školu. Tačka u kojoj su se sjedinile sve ove škole zove se “transcendentalna teozofija”[1]. Transecendentalnu teozofiju je utemeljio Mulla Sadra Širazi (umro 1050-e po H.). Termin “transcendentalna teozofija” je koristio i Ibn Sina u svojoj knjizi الإشارات (El-Išarat), ali njegova filozofija nije nikada postala poznata pod tim imenom.

U prethodnom predavanju smo ukratko objasnili iluminacijski i peripatetički filozofski metod i pritom smo naglasili da postoji niz osnovnih nesuglasica u filozofskim pitanjima između iluminacionista i peripatetičara. Rekli smo da je poznato da je Platon pročelnik iluminacionista, dok je Aristotel pročelnik peripatetičara. Na kraju je spomenuto da ove dvije metode traju i u islamskom svijetu i da svaka od ovih grupa imaju svoje sljedbenike. Tako imamo da neki islamski filozofi slijede iluminacijski metod, kao što ima i onih koji se služe peripatetičkim metodom.

Islamski filozofi se dijele u dvije skupine: iluministe i peripatetike. Predvodnik islamskih ilumicionista je Šejh Šahabudin Suhravardi, naučnik 6-og stoljeća, dok je predvodnik islamskih peripatetičara Šejhu reis, Ebu Ali Ibn Sina.

Ilumicionistički filozofi su sljedbenici Platona, a peripatetičari sljedbenici Aristotela. Glavna i osnovna razlika ove dvije škole, iluminacijske i peripatetičke, jeste u tome da u iluminacijskoj filozofiji dokazivanje i racionalna razmišljanja nisu jedini metod i straživanja u filozofskim pitanjima, a posebno u islamskoj teozofiji. Pored toga, filozof mora da je iskusio i mistička putovanja srca, spiritualne kušnje protiv sebe, i pročišćavanje svoje duše da bi otkrio istine, dok je u peripatetičkoj filozofiji dužnost otkrivanja istina samo na razumu i dokazima.

U prethodnom predavanju smo definisali filozofiju onako kako je muslimani shvaćaju.[1] Sada je bi trebali da ukratko spomenemo i druge definicije filozofije da bi u glavnim crtama i njih upoznali.

Prije navoda novih definicija filozofije, ukazat ćemo na jednu historijsku grešku koja je uzrokovala mnoge kasnije greške.