Šemsuddīn Muhammed ibn Alī ibn Melikdād Tabrīzī (1186–1248), poznat kao Šems Tabrizi, samozatajna je povijesna ličnost koja, uprkos tome što ga je Mevlana proslavio diljem svijeta Šemsovim divanom (Dīvān-e Shams), svoju duhovnu nepoznatost ima zahvaliti, pa možda, i sudbinski predodređenom usudu da se bude i ostane suštinski nepoznat u porodici i sredini u kojoj je ponikao i odrastao i među ljudima s kojima je dijelio svakodnevnicu ili je s njima dolazio u doticaj tokom brojnih putovanja. Tako će o sebi kazati: “Otac me nije poznavao. U svome gradu bio sam tuđinac. Otac mi je bio kao tuđinac. Moje srce ga se plašilo. Mislio sam iskočit će iz grudi.” Povijest mu je svoje stranice otvorila dolaskom u Konju, decembra 1244, a zauvijek ih nad njim sklopila nedugo potom, 1248. godine, kad mu se pod nerasvijetljenim okolnostima gubi svaki trag. O Šemsu znamo onoliko koliko nam je sam želio kazati o sebi u Maqālātu, a što su zapisivali njegovi slušatelji, dakle po dolasku u Konju. Djela Ibtedānāme, Sultana Veleda i Resala, Sapahsalara također daju neke natuknice o Šemsovoj ličnosti.
Smatrajući da Šemsu Tabriziju u bosanskohercegovačkim znanstvenim časopisima do sada nije bila posvećena pažnja kakvu zavređuje, te, također, imajući u vidu činjenicu da postoje prijevodi Šemsova djela s engleskog jezika, a koji, nažalost, daju potpuno iskrivljenu i pogrešnu sliku o njemu kao čovjeku i sufiji, smatrali smo važnim da 26. broj Žive baštine posvetimo Šemsu, autentičnoj ličnosti, koja je, napose, imala iznimnog utjecaja u duhovnom oblikovanju Mevlane Dželaluddina Rumija, čije sufijsko naslijeđe kroz mesnevihanstvo baštinimo više od 550 godina.
Časopis otvaramo radom Interaktivna duhovna veza Šemsa i Mevlane, autorice Mubine Moker, u kojem se kroz prizmu tri ravni tretira veoma kompleksan odnos Šemsa Tabrizija i Mevlane: opći odnos A/ašik – M/ma'šuk, zatim arhetipski primjer odnosa murid – šejh iskazan kroz odnos poslanika Musaa i hazreti Hidra, te odnos Sokrat – Platon. Na koncu se iznosi stajalište da je odnos između Šemsa i Mevlane interaktivan i višeaspektualan i stoga se ne može reducirati na klasičan odnos šejh – murid.
U radu Lica Šemsovog intelekta akademik Rešid Hafizović analizira tri ravni intelektualnog susretanja Rumija i Šemsa: jutarnji susret Rumija i Šemsa u Damasku koji korespondira s odnosom Poslanika islama, alejhisselam, kao “blještavog grada znanja” i hazreti Alije kao “kapije” koja otključava taj blještavi grad znanja; zenitni ili podnevski susret Rumija i Šemsa koji se dogodio u Konji iz kojeg se razabiru dva različita lica šemsovskog intelekta, te večernji susret Rumija i Šemsa koji je, zapravo, priprava za definitivni rastanak među njima dvojicom.
Naredni rad grupe autora bavi se Psihološkom analizom ličnosti Šemsa Tabrizija i njegova odnosa s Mevlanom. Odnosom između Šemsa i Mevlane bavio se velik broj istraživača, ali su zanemarivali njegove psihološke aspekte. Na tragu toga, autori nastoje odnos između Šemsa i Mevlane analizirati kroz stajališta tri istaknuta psihologa: Karen Horney, Carla Gustava Junga i Erica Bernea.
Rad Uzvišena ljubav hazreti Šemsa Tabrizija, koji je priredio Emrah Seljaci,
sadrži prijevod odlomaka iz djela Aşk-ı A-lā, napisanog na turskom jeziku. To su besjede hazreti Šemsa Tabrizija preuzete iz njegova djela Meqālāt, te priče i predaje koje su vezane za njegovu ličnost.
Radove o Šemsu zatvaramo kraćim Izborom iz Maqālāta Šemsa Tabrizija koji je priredila Amina Šiljak-Jesenković.
U 26. broju Žive baštine donosimo i radove:
Kur’anski motivi u književnosti Johanna Wolfganga von Goethea, Dženana Mušanovića, u kojem autor istražuje načine na koje su islam, Kur’an i poslanik Muhammed, alejhisselam, imali utjecaja na neka od Goetheovih djela.
Orhan Jašić i Senad Ćeman autori su rada Hajdučko prijateljstvo na granicama dva carstva – etička refleksija. Susrete na granicama kršćanske Habsburške Monarhije i muslimanskog Osmanskog Carstva autori su analizirali na osnovu filozofije morala sa jedne i teologije sa druge strane, te u tom kontekstu predstavili i nekoliko oblika međureligijskog dijaloga fokusirajući se na dijalog života.
Rad O stranim riječima u arapskom jeziku, autora Amrudina Hajrića i Mithata Juge, govori o procesu međujezičke interakcije koja se manifestira kroz razmjenu leksike baštinika različitih jezika, čega nije bio pošteđen ni arapski jezik u predislamskom dobu.
I na kraju, iz pera Sabahete Gačanin, donosimo prikaz knjige Ilahinama Feriduddina Muhammeda Attara koju je prevela Mubina Moker.
Urednica broja Mubina Moker
[tags]