Tema ovog broja časopisa Živa baština je “filozofija nauka i naučnih disciplina”, ono što se u Oxsfordovom rječniku označava kao “philosophy of”, a u perzijskom kao فلسفه مضاف. U našem jeziku još uvijek nemamo odgovarajući ustaljen termin za ovaj vid filozofije, a mi smo s obzirom na njenu suštinu i područje zanimanja odabrali naziv “filozofija nauka i naučnih disciplina”. Ovo je nauka novijeg doba i prvo se javlja na Zapadu, ali s obzirom na važnost i utjecaj svih vidova filozofije nauka i naučnih disciplina na područja spoznaje drugih nauka, nužno se moramo upoznati s onim što je zajedničko svima njima i na kakve teme ostavljaju traga, odnosno da shvatimo njihovu suštinu. Također, moramo naći odgovor kako i koliko ova vrsta pitanja i istraživanja utječu na druge znanosti i kakve ciljeve posredstvom njih možemo ostvariti. Kao nauku novije pojave koja se bavi složenim i brojnim pitanjima širokog područja istraživanja brojne je definicije pokušavaju objasniti. Osnovna namjera kod ovog broja časopisa bila je da kroz tri opsežna rada, koja se bave tačno određenim područjima nauke, naši čitaoci steknu općenitu sliku filozofije nauka i naučnih disciplina, a nadamo se da smo ponudili dobar uvod za daljnja istraživanja na ovom polju. Sva tri rada, to jest “Filozofija transcendentne filozofije”, “Filozofija znanja” i “Filozofija morala”, preuzeta su iz dvotomnog zbornika radova s naučnog skupa koji je održan 2006. godine u Teheranu. Vrijednost ovih radova ogleda se i u tome šte se na ova pitanja gleda s pozicija islamske filzofije.
Bajram Dizdarević i Haris Veladžić potpisuju rad pod naslovom “Poimanje tradicije u muslimanskom teološkom mišljenju”, koji se bavi različitim percepcijama tradicije od strane muslimanskih intelektualaca, koji su, pogođeni izuzetno nezavidnom intelektualnom, socijalnom, ekonomskom, na koncu i političkom slikom muslimanskog svijeta, na različite načine pokušavali da riješe poteškoću i prividnu kontradiktornost između onoga što muslimanska tradicija kao takva personificira i tekovina moderne civilizacije.
Rad “Predstavljanje Ibn Arebija u tekstu Jusufa Ramića” Davud Efendić analizira predstavljanje Ibn Arebija u tekstu Jusufa Ramića pod naslovom “Ibni Arebi i njegov metod tumačenja Kur-ana”, objavljenom u Glasniku VIS-a 1977. godine. Davud Efendić objašnjava historijsku pozadinu uslijed koje o Ibn Arebiju nije pisano 40 godina u publikacijama Islamske (vjerske) zajednice u Bosni i Hercegovini. Osnovu rada čini analiza samoga teksta Jusufa Ramića. U zadnjem dijelu rada tretiraju se određeni aspekti Ibn Arebijevoga metoda tumačenja Kur'ana, a u zaključku se sumiraju rezultati analize, pokušavajući situirati predmetni tekst unutar šire slike akademskoga izučavanja tesavvufa u Bosni i Hercegovini u periodu SFRJ.
U radu “Student i mudrac” Muhammed Rustem koristi platonovski metod prenošenja znanja, to jest kroz dijalog učitelja i učenika, da bi pojasnio neka filozofska pitanja. Ovako inovativan metod, zaboravljen u današnjem vremenu, zaslužuje mnogo više pažnje.
U poetskom kutku donosimo neke još neobjavljenje stihove Ahmeda Anande, etabliranog sufijskog pjesnika, koji se bave duhovnim temama.
