UDK 141.336
Savršeni čovjek predstavlja čovjekovo sepstvo na posljednjem stupnju savršenstva i ozbiljenja. Ne postoji ništa iznad ovog stupnja što bi čovjek mogao pojmiti. Može se kazati da je iznad toga samo božansko i apsolutno Onstvo ili Sepstvo. Tako se može kazati da savršeni čovjek u sebi smiruje sva ontološka stanja Boga, ali i sveukupne kreacije. Štaviše, jedina razlika između savršenog čovjeka i ontološkog stupnja koji je označen imenom Allah, odnosno, Boga onako kako Ga mi poimamo sa svim pozitivnim svojstvima, jest da je Bog Gospodar, a čovjek rob, ili da je Bog Nužni bitak u Svojoj vlastitoj Biti, dok je čovjek nužni bitak snagom ono drugog (wadžib bi al-gajr). Da to nije slučaj, sve što bi se moglo reći o Bogu moglo bi se kazati i za savršenog čovjeka
Ključne riječi: savršeni čovjek, Džami, Ibn Arebi, sufizam.
The Perfect Man as a Prototype of the Self in Jāmī’s Sufism
William Chittick
Abstract
The perfect man governs the man's self at the last stage of perfection and realization. There is nothing above this stage that man could conceive. It can be said that only the divine and absolute Being or Self is above it. Thus, it can be said that the perfect man calms within himself all the ontological states of God as well as all creation. Moreover, the only difference between the perfect man and the ontological stage designated by the name Allah, that is, God as we conceive Him with all His positive attributes, is that God is the Master and man is the slave, or that God is the Necessary Being in His own Essence, while man is a necessary being by the power of the other (wajibbi'l-ghayr). If this were not the case, everything that could be said about God could also be said about the perfect man.
Keywords: perfect man, Jami, Ibn Arabi, Sufism.