UDK 28-1 (049.3)

Čitati djelo Williama C. Chitticka znači okružiti se i duhom klasike i duhom savremenog

U jesen 2019. godine u izdanju El-­Kalema objavljen je prijevod knjige, u posljednje vrijeme poznatijeg autora na našim prostorima, Williama C. Chit ticka, pod naslovom Nauka o kosmosu, nauka o duši: punovažnost islamske kosmologije u modernom svijetu. Opus djela Williama Chitticka predstavlja odveć referentnu tačku za sve koji se bave islamskom fi – lozofi jom, prije svega fi lozofi jom klasičnog perioda islama. Prijevod spomenutog djela u vrlo jedrom jeziku dolazi iz pera Harisa Dubravca, mastera islamskih nauka, mladog autora i prevodioca. Svojim prevodilačkim pristupom potvrdio je – ono što već znamo iz njegove mlade biografi je – svoje kontinuirano ba vljenje temama islamske fi lozofi je, akaida i tesavvufa, te je na razini jezika­cilja pokazao vješto snalaženje u korištenju važnih i etabliranih termina ovih disciplina i u bosanskom jeziku. Sedam poglavlja Chittickove knjige granaju se kao cjelina urednički vrlo dotjerana, s obzirom na to da je knjiga sačinjena uglavnom od održanih predavanja. Svojim obimom vjerno i reprezentira formu predavanja, a mnoštvom podnaslova autor ukazuje na važne tačke obrađene tematike, odnosno čini knjigu preglednijom, što, u svakom slučaju, za bilo koje djelo koje nosi ruho reaktuelizacije, svojevrsne reforme pristupa odgovara, a čime se opravdava intencija da bilo šta kazano ne ostane samo puka interna priča. Pogledamo li naslove poglavlja i potpoglavlja, primjećujemo da se autor usredsređuje na ključne termine: idžtihad, tradicija, znanje, intelekt, mišljenje, kosmos, duša, razumijevanje, spoznavanje i sl. Osim toga, važno mjesto zauzimaju pojmovi tawḥīd (jednoća) i takthīr (mnoštvo). Korpusom spomenutog pojmovlja, nije nepoznat u islamskoj tradiciji. To potvrđuje autorovo referiranje i na klasike među muslimanskim učenjacima, što govori o jednoj odnjegovanoj tradiciji koja svoje mjesto pronalazi u krilu islamske fi lozofi – je, tesavvufa, ali i drugih disciplina islamskih studija koje su se razvijale na tragovima i prenesenog i neposrednog znanja. Upravo diskusiju o temi naqlī (prenesenog znanja) i ‘aqlī (intelektualno znanje) autor razviđa od samog početka knjige, što predstavlja i njezinu osovinu…