UDK 1 ‘Attar F
‘Attarova filozofska misao, koja se tek ponekad da naslutiti iz njegovih riječi, zapravo je misao prearistotelovske logike koja se, generalno uzev, zapaža u antičkom gnosticizmu. Ova filozofija ne ide za tim da logičkim umovanjem potvrđuje ili opovrgava neko pitanje, već potpunim i čvrstim uvjerenjem objašnjava spoznaju koja je plod izravnog osvjedočenja. U filozofskoj misli cilj je poznat i utvrđen odranije. Filozof promišlja o nekoj stvari. Promišljanje je za njega “prijelazni glagol”. Put mu je odranije poznat. Logika ima principe i zakonitosti koje predočava umu kako ne bi zalutao na stazi koja vodi do cilja. Ali u gnozi putovati i promišljati je “neprijelazni glagol”. Niti je cilj odranije poznat, niti put. Heidegger to naziva “tumaranje prašumom”. Prašumske staze stalno krivudaju da bi se odjednom izgubile u gustom neprohodnom šipražju. Zapravo, te prašumske staze i ne postoje odranije, one nastaju kretanjem i pomicanjem grana i rastinja. I premda se čini da nalikuju jedna drugoj, staze su posvema različite i svaka od njih vodi do nekog drugog mjesta. Gnoza počinje stupanjem na stazu. Tarikat nije odranije poznata staza koja vodi do ranije utvrđenog cilja. Staza se ukazuje koračanjem i tako postaje staza. Stoga se i kaže da: puteva prema Bogu ima koliko i ljudskih duša…
[tags]