U posljednjem stoljeću na Zapadu su se pojavili pojedinci koji su svojim radom pridonijeli da se islamske znanosti ‒ pritom mislimo na racionalnu i duhovnu dimenziju islama, to jest na filozofiju i sufizam ‒ u odnosu na autentična i klasična djela predstave u najboljem obliku i to na visokoj akademskoj razini. Ono što njihov rad čini posebno vrijednim jest to što su islam izučavali na Istoku i kod najvećih živućih autoriteta iz područja filozofije i duhovnosti, a potom stečeno znanje na Zapadu predstavili na maternjem jeziku u ustanovljenim konceptima bližim tamošnjem čitaocu i time olakšali prijenos znanja i razumijevanje materije koja je bila strana zapadnjačkom umu. Još u 15. broju Žive baštine predstavili smo Henryja Corbena, jednu od perjanica tog naučnog pokreta na Zapadu. Slijedom takvih pojava i njihova doprinosa u spomenutoj znanstvenoj oblasti, u ovom broju časopisa predstavljamo još jednog mislioca, u ovom slučaju živućeg iz te plejade, Williama C. Chitticka, koji je kao mlađi učenik surađivao s veličinama poput Henryja Corbena, Toshihika Izutsua i Sejjida Dželaluddina Aštijanija i okoristio se plodovima njihova naučnog djelovanja, a kako sam Chittick kaže, o islamskoj duhovnosti najviše je naučio od Seyyeda Hosseina Nasra. O samoj užoj biografiji Williama C. Chittica čitamo u radu Harisa Dubravca Knjige i članci Williama C. Chitticka u ruhu bosanskoga jezika, a potpuniji uvid u njegov impozantan naučni opus čitalac može steći na njegovoj zvaničnoj internetskoj stranici www.williamcchittick.com. Uređenju ovog broja časopisa Živa baština i ostvarenju zadane teme najviše je doprinio Haris Dubravac, koji je osim spomenutog autorskog rada preveo još tri Chittickova teksta u kojima možemo vidjeti njegova razmišljanja o filozofiji, sufizmu i ljubavi u islamu. U nastavku časopisa autor ovog uvodnika Amar Imamović donosi rad u kojem je predstavljen fitret ‒ iskonska priroda čovjekova kao argument postojanja Boga u filozofiji, Kur‘anu i predajama. Ovo na jedan način predstavlja novovremenu temu u islamskoj filozofiji, iako bismo očekivali drukčiji pristup, jer fitret predstavlja kur‘ansku istinu koja je od same pojave islama zaokupljala čovjekovu pažnju. Zanimljivost ovog rada je i u tome što dokazuje da tri izvora ljudske spoznaje ‒ Kur’an, predaja i filozofija ‒ u svojim rezultatima, u ovom slučaju fitreta kao vida Božijeg stvaranja, nisu oprečni, nego kompatibilni i nadopunjavajući. Džafer Zāreān u radu naslovljenom Irfan ‒ kratki historijat i osnovni pojmovi nudi kratak pregled i uvid u irfan. Uvodnik Amar Imamović 3 Živa Baština, br. 19, god. 6. 4 Uvodnik Neumorni Hamza Halitović za ovaj broj časopisa priredio je još jednu Ibn Arebijevu poslanicu. Ovaj put to je Nakšu‘l-Fusus (Nacrt Fususa), poznata poslanica koja predstavlja sažetak Fususa. Nakšu‘l-Fusus sadrži sve teme kojima se Fusus bavi i izlaže ih u krajnje sažetom obliku na svega desetak stranica teksta. Ova poslanica oduvijek je privlačila pažnju velikana duhovnog puta pa je doživjela i više napisanih komentara. Ovo je sedma poslanica Ibn Arebija koju objavljujemo u Živoj baštini, čime smo u velikoj mjeri ostvarili cilj predstavljanja nekih važnih radova ovog mislioca a koji smo zamislili na samim počecima izdavanja ovog časopisa. Na kraju donosimo prikaz dva djela i to: Stagiranin Željka Kaluđerovića koji potpisuje Orhan Jašić, te prikaz djela Nauka o kosmosu, nauka o duši: punovažnost islamske kosmologije u modernom svijetu Williama C. Chitticka koji potpisuje Hasan Hasić.