Sadi Širazi
Bulbulistan Fevzija Mostarca u intertekstualnom dijalogu sa Sadijevim Đulistanom
Sadi u halki duhovnih plemića
Šejh Sadijevo poimanje pravde
Sadijeva politička misao
Sadijeva socijalna država
Uticaj Sadija Širazija na Voltairea
Đulistan: Osmo poglavlje – O pravilima druženja
Imetak je radi životnog mira, a nije život radi sakupljanja imetka. Pitali nekog pametna čovjeka: „Ko je sretan, a ko nesretan?” On odgovori: „Sretan je onaj ko je jeo i sijao, a nesretan onaj ko je umro i ostavio!“ Ne moli se za onog ko nije nikakva dobra učinio, Jer, on je život proveo u … Opširnije
Đulistan: Sadijeva prepirka s lažnim dervišem o bogatstvu i siromaštvu
U jednom društvu vidjeh jednog čovjeka. – Po vanjskom izgledu bijaše derviš, ali ne i po vladanju. Sjeo, otvorio knjigu žalbi, pa grdi li grdi bogate. Izlaganje svoje doveo je do tvrdnje kako su u siromaha ruke moći svezane, a u bogataša slomljene noge za činjenje dobrih djela. Kod darežljivih nema u rukama dirhemâ Oni … Opširnije
Đulistan: Sedmo poglavlje – O uticaju odgoja
Hikaja (1) Neki vezir imađaše glupa sina pa ga pošalje jednom učenom čovjeku i naloži mu: „Podučavaj ovog momka, možda će postati pametan.“ Dugo vremena ga je podučavao, ali bez uspjeha. Pošalje on jednog čovjeka dječakovu ocu s porukom: „Ne postaje pametniji, čak je i mene iz pameti istjerao i zaglupio.“ Ako je bit nečije … Opširnije
Đulistan: Šesto poglavlje – O nemoći i starosti
Hikaja (1) Jednom sam vodio rasprave s grupom učenjaka u glavnoj džamiji Damaska kad jedan mladić uđe na vrata i upita: „Ima li među vama neko ko zna perzijski jezik?“ Pokazaše na mene, a ja zapitah: „Šta je dobroga?“ Na to će on: „Jedan stopedesetogodišnji starac nalazi se pri posljednjem izdisaju, govori nešto na perzijskom, … Opširnije
Đulistan: Peto poglavlje – O ljubavi i mladosti
Hikaja (1) Pitali Hasana Mejmendija: „Sultan Mahmud ima mnogo naočitih robova i svaki od njih predstavlja rijetku ljepotu. Kako to da ni prema jednom od njih ne osjeća naklonosti kao prema Ajazu, koji nema bogzna kakve finoće?“ On odgovori: „Što u srce uđe, to i oku izgleda lijepo.“ Onaj kome je car naklonjen Lijepo … Opširnije
Đulistan: Četvrto poglavlje – O korisitma šutnje
Hikaja (1) Jednom prijatelju sam rekao: „Odabrao sam uzdržavanje od razgovora zato što u riječima ima dobroga i lošega, a u oči neprijatelja upada samo ono loše.“ Ovaj će na to: „Neprijatelj je veći kad vidi ono što je dobro.“ Neprijatelj prolazi kraj čestita čovjeka Samo da ga ocrni i prikaže opasnim lašcem. Vrlina u … Opširnije
Đulistan: Treće poglavlje – O vrijednosti zadovoljstva onim što se ima
Hikaja (1) Neki prosjak s Magreba kaza trgovcima platnom u Halepu: „O vi, koji posjedujete bogatstvo, kad biste imali savjesti i osjećanja za pravdu a mi zadovoljstvo onim što se ima, prosjačenje bi nestalo s ovog svijeta.” O zadovoljstvo, učini me bogatim, Jer nema većeg blaga od tebe. Derviška ćelija – to je ono što … Opširnije
Đulistan: Drugo poglavlje – O naravi derviša
Hikaja (1) Neki velikodostojnik reče jednom poštenom čovjeku: „Šta ti misliš o tom i tom pobožnjaku, o kome loše pričaju?” On odgovori: „Spolja ne vidim njegovih mana, a šta je unutra skriveno, ne znam.” Koga god vidiš u pobožnjačkom odijelu Smatraj ga pobožnjakom čestitim čovjekom. Ako pak ne znaš šta je u njegovoj duši, Šta … Opširnije
Đulistan: Prvo poglavlje – O životu careva
Hikaja (1) Čuo sam da je neki car naredio da se jedan zarobljenik pogubi. Bijedni zarobljenik, u očaju i beznadu, poče na svom jeziku grditi cara i nepristojne riječi mu upućivati. Jer, kažu, ko se sa smrću pomiri, govori sve što mu je u srcu. U nevolji kad izlaza nema Ruka hvata za vrh oštra … Opširnije
Đulistan: Povod pisanja djela
Jedne noći razmišljao sam o minulim danima i žalio za uludo provedenim životom; zidove kućice srca bušio sam dijamantom suza i govorio ove stihove, koji su bili slika moga stanja: Svakog trena život odmiče za po jedan disaj, I kad pogledaš: malo ostalo. O ti, kome je minulo pedeset, još spavaš; Možda ćeš shvatiti vrijednost … Opširnije
Đulistan: Uvod
U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Allahu, Uzvišenom i Velikom. Pokornost Njemu je put da Mu se približi, a zahvalnost Njemu uvećava Njegove blagodati. Svaki put kad se udahne produžuje se život, a kad se izdahne dolazi olakšanje. Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dužnost je iskazati zahvalnost. Čije su ruke … Opširnije