Recepcija Hafizove poezije u bošnjačkoj književnoj tradiciji

UDK 821.222.1.09-1 Shirazi

821.222.1 : 821.163.4(497.6)

Divan Hafiza Širazija spada u red perzijskih klasičnih tekstova koji su bili dobro poznati u bosanskom kulturnom kontekstu, a prisustvo ovoga teksta ogleda se kroz usmeno tumačenje i podučavanje, pisane komentare i refl eksije Hafizove poezije u poeziji bošnjačkih autora. Od kraja XIX stoljeća nastaju prvi pisani prijevodi pojedinih pjesama iz Divana. Predmet ovoga rada jeste način razumijevanja Hafizove poezije, odnosno refleksije tog razumijevanja u poeziji dvojice bošnjačkih pjesnika, Hasana Zijaije Mostarca i Derviš-paše Bajezidagića. Mostarac i Bajezidagić napisali su dvije pjesme paralele na dva gazela iz Hafi zovog Divana. Analiza je pokazala da su, za razliku od prevodilaca u XIX i XX stoljeću, Zijaija i Bajezidagić bili duboko svjesni dvojakog (profanog i sufi jskog / gnostičkog) tumačenja Hafizove poezije, te da su takvo razumijevanje vješto utkali i u svoju poeziju na perzijskom jeziku. U poređenju s njihovim pjesmama prijevodi Bašagića i Bajraktarevića – iako poetski vješto uobličeni – predstavljaju osiromašenje tradicije i slabljenje snažne povezanosti s poezijom Hafi za Širazija u periodu osmanske vladavine u Bosni.

Ključne riječi: Hafi z Širazi, Divan, gazel, profani i gnostički karakter Hafi zove poezije, Hasan Zijaija Mostarac, Derviš-paša Bajezidagić, nazira

Abstract
Reception of Hafiz’s Poetry in the Bosniak Literary Tradition
Munir Drkić
Divan by Hafiz Shirazi belongs to the set of Persian classical texts which were familiar in the Bosnian cultural context, while the presence of this text is reflected in oral interpretation and teaching, written comments and reflections of Hafiz’s poetry in the poetry written by Bosniak authors. Since late 19th century, the first written translations of some poems from Divan have emerged. This paper discusses the way of understanding Hafiz’s poetry, i.e. the reflections of that understanding in the poetry of two Bosniak poets: Hasan Zijaija Mostarac and Derviš-paša Bajezidagić. Mostarac and Bajezidagić authored two poems which are parallel to two gazels from Hafiz’s Divan. An analysis has shown that, unlike translators in the 19th and 20th century, Zijaija and Bajezidagić were deeply aware of the two (the profane and the sufi/Gnostic) interpretations of Hafiz’s poetry and that they skilfully intertwined such understanding into their poetry written in Persian language. Compared to their poems, the translations by Bašagić and Bajraktarević – even though poetically well shaped – actually represent impoverished tradition and weakening of the original’s strong connection with the poetry of Hafiz Shirazi during the Ottoman period in Bosnia.

Keywords: Hafiz Shirazi, Divan, gazel, profane and Gnostic character of Hafiz’s poetry, Hasan Zijaija Mostarac, Derviš-paša Bajezidagić, nazira.